Ovaj prikaz o Nikoli Tesli stavlja poseban naglasak na njegovo školovanje u Hrvatskoj,
osobito na ključno razdoblje srednjoškolske izobrazbe 1870.-1873. u Rakovcu (danas dio Karlovca).

Nikola Tesla bio je učenik u Smiljanu, Gospiću i Rakovcu (Karlovac).

Često se pogrešno tvrdi da je riječ o “Teoriji prirodne filozofije” Ruđera Boškovića.
Boškovićeva knjiga je objavljena 1758. u Beču na latinskom jeziku, a Tesla je posjedovao i tu knjigu.

Nikola Tesla: Priča o elektricitetu
Tko želi pravo shvatiti svu veličinu našeg vremena, mora upoznati povijest nauke o elektricitetu.

Tu će naći priču kojoj nema ravne ni među bajkama iz Tisuću i jedne noći.

Priča počinje mnogo prije početka naše ere, u doba kad su Tales, Teofrast i Plinije govorili o magičnim svojstvima “elektrona”  (jantara), te dragocjene tvari što je nastala iz suza Helijada, sestara nesretnog mladića Faetona koji je pokušao vladati Febovim kolima i gotovo zapalio čitavu Zemlju. Tu je misterioznu pojavu bujna mašta starih Grka, naravno, pripisala nadzemaljskim uzrocima i jantaru udahnula život i dušu. Je li to bilo stvarno vjerovanje ili više pjesničko tumačenje – teško je pitanje. No, još i danas ima obrazvoanih ljudi koji misle da je biser živ i da u dodiru s toplim ljudskim tijekom postaje sve ljepši i sjajniji. Takvo se mišljenje još više proširili otkako je Jagadis Chandra Bose nizom eksperimenata pokazao da i t. zv. neživa materija odgovara na vanjske utjecaje posve slično kao što reagira biljno ili životinjsko tkivo.

To prazanovjerje starih Grka, znači, ako je uopće postojalo, ne može se uzeti kao dokaz o neznanju, pa se o njihovu poznavanju elektriciteta samo može nagađati. Zanimljivo je da su oni ribe drhtulje upotrebljavali za neku vrstu elektroterapije. Na nekim primjercima staroga novca nalazimo dvostruke zvjezdice, nallik na iskre koje proizvodi galvanska baterija. A i neki drugi podatci, mada vrlo oskudni, govore u prilog tome da su neki “izabrani” ljudi bolje poznavali prirodu pojave zapažene kod jantara.

Tako je na pr. Mojsije nesumnjivo mnogo vještije koristio elektricitet nego itko u njegovo vrijeme. Biblija na jednome mjestu s velikom preciznošću potanko opisuje uređaj u  kome se elektricitet stvarao trenjem zraka o svileni zastor i gomilao u kutiji izrađenoj kao kondenzator. Aronove je sinove vrlo vjerojatno usmrtila struja visokog napona. I vestalska vatra kod Rimjana bila je električne prirode.

Inženjerima toga vremena morao je biti poznat pogon s remenjem i može se pretpostaviti da su zapazili veliko razvijanje statičkog elektriciteta. Uz pogodne atmosferske uvjete remen može postati pravi dinamički generator koji može izazvati vrlo zanimljiva djelovanja. Pali sam električne žarulje, pokreće motore i izvodio je druge manje zanimljive ekperimente – sve s pomoću elektriciteta dobivenog remenjem i nagomilanog u limene kutije.

Sa sigurnošću se može zaključiti da su starim filozofima bile poznate mnoge stvari o ovoj neshvatljivoj sili i začuđujuće je što su morale proći dvije tisuće godina do pojave prve znanstvene rasprave o elektricitetu i magnetizmu, do znamenita Gilbertova djela, objavljenoga 1600. godine. Tako dugo razdoblje neaktivnosti se donekle može objasniti. Znanost je bila povlastica izabranih koji su svako novo saznanje ljubomorno čuvali u svome krugu. Komuniciranje je bilo teško pa je teško dolazilo i do suradnje između geografski udaljenih istraživača. Uzrok tome bila je donekle i sklonost ljudi tih vremena da zapostavljaju praktične probleme, dok su se živo borili za apstraktne principe – dogme, predanja i ideale.

U Gilbertovo se vrijeme čovječanstvo još mnogo nije izmijenilo, no njegova su jasna učenja snažno djelovala na učene duhove. Ubrzo su se, jedan za drugim, počeli pojavljivati različiti strojevi, pa je rastao i broj eksperimenata i promatranja. Praznovjeran strah postupno je ustupio mjesto znanstvenoj pronicljivosti te je svijet s uzbuđenjem 1745. primio vijest da su Kleist i Leyden u jednoj kutiji uspjeli uhvatiti neku misterioznu supstancu koja je zatim pokazala svoju razornu snagu, oslobodivši se uz snažan prasak. Tako je nastao kondenzator, možda najveći izum u povijesti znanosti o elektricitetu.

U narednih četrdeset godina čovječanstvo je učinilo dva golema skoka naprijed: Franklin je pokazao identičnost one blage jantarove duše Jupiterova prstena, a Galvani i Volta su pronašli kemijski izvor struje iz koga se magični fluid mogao dobiti u neograničenim količinama. Zatim je u daljnjih četrdeset godina postignut još krupniji uspjeh: Oersted je električnom strujom uspio utjecati na magnetsku iglu, Arago je izumio elektromagnet, Seebeck termostup, a Faraday je 1831. sve ove izume okrunio izjavom da je iz magneta dobio elektricitet. Time je zapravo otkrio princip čudesnog stroja – dinama i otvorio novu eru ne samo znanstvenog istraživanja, nego i praktične primjene elektriciteta.

Tada su pronalasci neprocjenjive vrijednosti slijedili vrtoglavom brzinom: telegraf, telefon, fonograf, žarulja, indukcioni motor, oscilografski transformator, rendgenske zrake, radij i radio. Sve je to, uz mnoge druge revolucionarne pronalske, duboko izmijenilo životne uvjete čovječanstva. Za osamdeset četiri godine ona neshvatljiva supstanca iz živog jantara i magnetskog kamena pretovrena je u divovsku snagu koja sve brže i brže okreće kotače napretka.

To je ukratko priča o elektricitetu – od Talesa do danas. Dogodilo se nemoguće. Nadmašeni su i najluđi snovi, a začuđeni svijet pita: što je danas na redu?

Nikola Tesla je ovu priču napisao 1915. godine, tj. u dobi od 59 godina.

Njen hrvatski prijevod je objavljen u “Ličkim novinama” 1972. (br. 10 i 11). Spomenuti Jagadis Chandra Bose (1858.-1937.) je indijski fizičar, koji je istraživao električna zračenja. Poznat je po Bose-Einsteinovoj statistici. William Gilbert (1540-1603.) prvi je uveo naziv elektricitet. Njegovo djelo spomenuto u Teslinom članku nosi naslov De Magneticisque Corporibus et de Magno Magnete Tellure (“O magnetu i magnetskim tijelima i o velikom magnetu zemaljskom”.

Djetinjstvo Nikole Tesle, 1856.-1870. godine

srpnja 1856. Nikola Tesla je rođen u malom selu Smiljanu, sedam kilometara sjevero-zapadno od Gospića u Lici. Rođen je u pobožnoj kršćanskoj obitelji, a otac Milutin služio je kao pravoslavni svećenik – protojerej. 1862. mali Nikola pošao je u prvi razred osnovne škole u Smiljanu. Nastavu je slušao na hrvatskom jeziku. Obitelj Milutina Tesle odselila se iz Smiljana u obližnji Gospić, gdje je njegov sinčić Nikola nastavio svoje osnovno školovanje. Nakon toga je tijekom tri godine nastavio svoju izobrazbu u nižoj realci u Gospiću (na njemačkom jeziku).

Kao dijete izrađivao je male makete vodenih turbina, a snivao je o iskorištavanju goleme energije slapova Niagare, što će i ostvariti tridesetak godina kasnije. Bio je osrednji učenik i krhkoga zdravlja. Bogata očeva knjižnica bila mu je velika ljubav. U to je doba riješio poznati problem s vatrogasnom pumpom tijekom svečane pokazne vatrogasne vježbe u Gospiću, čime je priredio neopisivo veselje svim mještanima Gospića, a pogotovo vatrogascima. Kako pripovjeda sam Tesla u svojem životopisu (My Inventions), bio je nošen na ramenima razdraganih gospićana i postao herojem dana.

Iz djetinjstva Nikole Tesle

Već kao dječak Nikola Tesla je pokazivao pokazivao izrazitu maštu i bavio se izumima i manjim pronalascima, o kojima prije toga nije ništa čuo. Tako je jednom prilikom uz pomoć velikog kišobrana svog djeda skočio s krova roditeljske kuće, htijući kišobarna upotrijebiti kao padobran. Eksperiment nije uspio, jer je kišobran popustio i razderao se, a Tesla je zadobio prilične ozljede.

Drugom prilikom, u četrnaestoj svojoj godini, gotovo da izgubi život zbog sličnog podviga. Kupao  se sa svojim drugovima i plivao u blizini splavi s građom,koja je plovila sredinom rijeke. Tesla je zronio pod splav u namjeri, da ispod nje ispliva na drugu strau. Kad je mislio da je postigao cilji, pokušao je izroniti, ali udari glavom o splav i brzo otpliva daje ispod splavi, no pri ponovnom pokušaju opet je udario glavo o splav. Počeo se već gušiti, kadli i treći put uzaludno pokuša isplivati. Zbog pomanjkanja uzduha počela ga je već hvatati nesvjestica; tad mu u zadnji trenutak bljesnu misao da između okruglih greda splavi mora biti toliko razmaka, da bi mogao proturiti na zrak bar nos i usta, što bi mu dozvolilo da se bar nadiše zraka i prikupi nove snage, kako bi se ponovnim ronjenjem spasio. I doista, to mu je uspjelo učiniti. Kad je izronio ispod splavi i isplivao na obalu pao je u nesvjest od prevelikog napora i pretrpljenog straha. Njegovi su drugovi mislili, da se utopio i tražili su njegovo tijelo. Kad su Teslini roditelji čuli za taj podvig svvog sina, nastojali su, da ga odvrate od takvih “ludosti”, ali im je to polazilo za rukom samo dotle, dok je bio pod njihovim neposrednim nadzorom.

Dječak Nikola bio je naročito vješt i u hvatanju ptica. I tu je pronašao naročit način za hvatanje vrana. Sakrio bi se u kakav grm i oponašao graktanje vrana. Nakon kraćeg vremena vrane bi dolijetale i skupljale se u neposrednoj blizini grma, pa bi zašle  i pod sam grm, gdje se Tesla krio. Tad bi im dobacio kakav komadić tvrdog papira pod grm, da ih nečim zabavi, a ztaim bi brzo skočio i hvatao ih golim rukama prije nego što su mogle izletjeti iz grma. Na taj je način znao uhvatiti što više vrana. Ali jednom su  mu vrane pokvarile račun. Vraćao se kući s jednim svojim prijateljem i s nekoliko uhvaćenih vrana. Pri izlasku iz šume skupilo se golemo jato vrana, koje su uz strahovito groktanje, opkolile dječake. Tesle je morao pustiti uhvaćene vrane i pobjeći sa svojim drugom, da se sakrije pod jednu pećinu, jer su vrane svom silom navalile na dječake tako da su se dječaci bili našli u vrlo kritičnom položaju.

Početak školovanja

Prvi razred osnovne škole polazio je u rodnom Smiljanu. Nakon preseljenja Tesline obitelji iz Smiljana u Gospić, mali Nikola je tamo polazio tri razreda Niže realke (Niža relana škola, tj. Niža gimnazija u Gospiću). Nakon toga je od 1870.-1873. u Rakovcu (danas dio Karlovca) polazio Veliku realku (točnije, Carsku i kraljevsku veliku realku u Rakovcu) na njemačkom jeziku, gdje je uspješno završio četvrti, šesti i sedmi razred, te na koncu maturirao.

Školovanje Nikole Tesle u Karlovcu, 1870.-1873.
Godine 1870.-1873, Nikola Tesla je u dobi od 14 godina nastavio svoje školovanje u veoma kvalitetnoj Velikoj realci (Carska i kraljevska velika realka) u Rakovcu. U ono vrijeme gimnazija se nalazila blizu Karlovca, na lijevoj obali Korane, a danas je ta ista gimnazija unutar grada (koji je u međuvremenu jako narastao). Nastava se u to vrijeme odvijala na njemačkom jeziku, ali je među školskim predemtima slušao i polagao i predmet pod nazivom hrvatski jezik, koji je njegov materinski jezik. Iako je hrvatski jezik već od 1868. u svim krajiškim gimnazijama i realkama izjednačen s njemačkim, u Rakovcu se tek od godine 1874. nastava za sve predmete odvijala na hrvatskom jeziku. Do tada se hrvatski jezik predavao kao poseban predmet. Inače, osim Nikole Tesle, istu su gimnaziju pohađali i još neki poznati hrvatski intelektualci, kao na pr. Ljudevit Gaj, Juraj Dobrila, Stjepan Radić i Rudolf Strohal (R. Strohal je kasnije bio i ravnatelj Karlovačke gimnazije).

Posebno važan u Teslinu školovanju bio je profesor Martin Sekulić, koji je predavao fiziku i strojarstvo, a vodio je i izvrstan fizikalni kabinet. Zna se da je taj kabinet godine 1880./81. imao čak 579 (pet stotina sedamdeset i devet) sprava! (Izvor ovog važnog podatka je: Statistika nastave u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji i hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini školske godine 1871-72., Zagreb 1873.)

Tesla, oduševljen raznim živopisnim pokusima, osobito s elektricitetom, postao je (neslužbeno) Sekulićev pomoćnik za njihovu pripremu i izvođenje. Možemo samo zamisliti kakva je to čast bila za mladog Nikolu. Martin Sekulić je bio izvrstan stručnjak, o čemu govori na pr. podatak da je godine 1873., kada je Tesla završavao svoje školovanje na Velikoj realki u Rakovcu (danas Gimnazija Karlovac), Sekulić postao dopisni član JAZU u Zagrebu (sada HAZU. (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; osnovana je u Zagrebu godine 1866.). Bio je također i član Hrvatskog pedagogijskog zbora u Zagrebu, a kasnije i zastupnik u Hrvatskom Saboru.

Tesla se pod utjecajem svojeg profesora Martina Sekulića odlučuje za studij tehnike, te radi toga Sekulić ima vrlo istaknuto mjesto u njegovu školovanju i buđenju interesa za znanstveno-istraživačke teme. I ne samo to. Nikola Tesla je nakon školovanja u Karlovcu za studij tehnike i za kasniju karijeru bio izvrsno pripremljen.

1873., dne 24. srpnja, Tesla je na pragu svoje punoljetnosti (točnije, u dobi od 17 g.) položio maturu na Rakovačkoj gimnaziji. Evo koje je predmete polagao na maturalnom ispitu:

Materinji jezik (Hrvatski)

Drugi živi jezik (Njemački)

Geografija i povijest

Matematika

Nacrtna geometrija

Prirodopis

Fizika

Kemija

Prostoručno risanje

Martin Sekulić, profesor matematike i fizike u Rakovcu (Karlovcu), bio je najvažnija osoba tijekom cjelokupnog školovanja mladog Nikole Tesle.

Martin Sekulić (1833.-1905.), rodom iz Lovinca u Lici (na obroncima zaleđa Južnog Velebita), profesor matematike i fizike koji je mladog Nikolu Teslu godina 1871.-1872. oduševio za elektricitet. Izvor ovog podatka je njemačka Wikipedia. Izvor fotografije: [Muljević, Martin Sekulić].Tesla u svojoj autobiografiji piše za Sekulića da je bio genijalan čovjek.

Teslini predci
Teslin ujak, gospićki proto Petar Mandić, je 2. svibnja 1885., Kraljevskoj zemaljskoj vladi (Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) u Zagrebu, Odjelu za bogoštovlje i nastavu, podnio molbu da mu se izda kopija svjedočbe zrelosti za Nikolu Teslu. Ujak Mandić piše da je Tesla “otišao u New York u Americi, da se u telefonskoj struci usavrši, a nuždne su  mu tamo svjedočbe o svršenim ovdje u nas naukama”. Ta je zamolba u Zagrebu pozitivno riješena dne 1. lipnja 1885.

Nikola Tesla piše o svojem profesoru Martinu Sekuliću u Karlovcu

Evo što Nikola Tesla piše u svojem životopisu o svojim gimnazijskim danima provedenim od 1870. do 1873. (od svoje četrnaeste do sedamnaeste godine) u Rakovcu, koji je danas dio Karlovca:

Veoma sam se zaintereisrao za elektricitet, potaknut utjecajem svog profesora fizike koji je bio genijalan čovjek, a često je demonstrirao osnovne zakone aparaturama koje bi sam izumio. Sjećam se jedne sprave u obliku staklenog balona, obavijenog staniolom, koji se brzo okretao kad je bio  spojen s elektrostatičkim strojem. Ne mogu vam izraziti ni približno objasniti moje uzbuđenje dok sam bio nazočan njegovim pokusima s ovim tajanstvenim fenomenom. Svaki pokus proizveo je tisuće odjeka u mojem umu. Želio sam o toj izvarednoj snazi saznati više; žudio sam za pokusom, za istraživanjem, ali predao sam se teška srca sudbini.

Izvor: Nikola Tesla, Moji pronalasci, str. 37.

Iako Tesla ne spominje ime svojeg profesora, nema sumnje da se radi o Martinu Sekuliću. Nastava se na rakovačkoj gimnaziji u Teslino vrijeme odvijala na njemačkom jeziku, točnije do 1874. (iako je još ranije, 1868., na svim krajiškim gimnazijama i realkama hrvatski jezik izjednačen s njemačkim u nastavi; Rakovac je u to doba bio malo selo na lijevoj obali rijeke Korane, a danas je dio Karlovca. Danas se ta škola zove Karlovačka gimnazija, a nalazi se na adresi Rakovac 4.

Šesti godišnjak Carske i kraljevske Velike relane škole za Rakovac u carskoj i kraljevskoj Hrvatskoj Vojnoj granici (tj. u Hrvatskoj Krajini) za školsku godinu 1869./70.

Rakovac u carskoj i kraljevskoj Hrvatskoj Vojnoj granici (tj. u Hrvatskoj Krajini) (izvor: Carska i kraljevska velika realka u Karlovcu).

Naziv Hrvatska Krajina rabi se na nekoliko mjesta.

Martin Sekulić je završio pedagoški studij matematike i fizike u Pešti. Ljeta 1859./60. bio je Sekulić jeden od asistenata na Državnoj realki u Pešti. U Pešti, koju je naspustio nakon ljeta 1860. godine, Sekulić je nabavio razmjerno modernu opremu za Realku (Gimnaziju) u Karlovcu, kao i vrijedne knjige. Martin Sekulić je u Realki u Karlovcu radio kao knjižničar, profesor strojarstva, hrvatskog i aritmetike. U vrijeme početka Teslinog školovanja 1870. postao je kustos fizikalnog kabineta zadužen također za sastavljanje električnih naprava, kao i nadzornik školske meteorološke postaje. Taj je fizikalni kabinet posjedovao čak 579 (pet stotina sedamdeset i devet) sprava! Izvor ovog važnog podatka je: Statistika nastave u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji i hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini školske godine 1871-72., Zagreb 1873.

Ispred Carske i kraljevske velike realke u Rakovcu je još 1863. bio uređen botanički vrt, u kojem je Sekulić postavio nekoliko metoroloških aparata, kao anemometar za mjerenje brzine vjetrra koji je bio nabavljen u Milanu u Italiji. Sekulić je mladog Nikolu Teslu, koji je bio oduševljen njegovim pokusima, neofrmalno uzeo za svoga pomoćnika.

Godine 1873. Martin Sekulić je postao dopisni član JAZU Zagrebu (danas HAZU – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti), u prirodoslovno-matematičkom razredu Akademije. Nikola Tesla je nešto više od dvadeset godina kasnije postao počasnim članom te iste Akademije u Zagrebu, točnije, godine 1896., čime je Sekulić sigurno bio oduševljen. Martin Sekulić je proučavao fluorescenciju, iskrenje i munje, što je pobudilo golemo zanimanje Nikole Tesle, tada mladog srednjoškolca. Sekulić je Teslu također oduševio i za Ruđera Boškovića, jer je zagovarao Boškovićevu zamisao da bi se cijela fizika mogla utemeljiti na jednom tipu sile.
Opširan prikaz o Martinu Sekuliću i njegovoj važnosti za Nikolu Teslu dan je u člancima [Južnič] i [Muljević].

Martin Sekulić je u Carskoj i kraljevskoj velikoj realki u Rakovcu počeo raditi od godine 1863. U to se vrijeme predavalo 14 obveznih i 3 neobvezna predmeta. Među njima su i sljedeći stručni predmeti:aritmetika, matematika, geometrija s geometrijskim crtanjem, nacrtna geometrija i konstruktivno crtanje, prirodopis, fizika, kemija, poljoprivreda, prostoručno risanje.Te, 1863. godine je Martin Sekulić, profesor Matematike i fizike, predavao hrvatski jezik i bio je voditelj školske knjižnice ([Muljević, str. 331-332]). Sve te su spoznaje bile važne mladom Nikoli Tesli u kasnijem radu u SAD-u na fluorescentnim (kasnije neonskim) žaruljama.

Školski predmeti koje je mladi Nikola Tesla slušao od 1871. i 1872.:

Kao svoj materinji jezik, mladi Nikola Tesla je u Carskoj i kraljevskoj velikoj realki u Rakovcu slušao predmet “hrvatski jezik”. Taj se predmet pod nazivom Kroatische Sprache predavao svake školske godine, po tri sata tjedno.

Kao ilustraciju stručne izobrazbe Nikole Tesle u Hrvatskoj, koja je nedvojbeno bila od velike važnosti u njegovom dalnjem napredovanju, pogledajmo još i ove predmete:

Matematiku i Nacrtnu geometriju (Nacrtna geometrija je prema današnjoj klasifikaciji također dio Matematike), Kemija (tj. Lučba, u ondašnjem nazivlju) i Fiziku (tj. Prirodopis, u ondašnjem nazivlju), prema godišnjem izvješću iz Rakovačke Velike realke iz 1871.-1872., tiskane na njemačkom jeziku:

U vrijeme kada je Nikola Tesla bio srednjoškolac u Rakovcu, podučavalo se kao izborni predmet i pjevanje (Gesang):

Kao što vidimo, izrjekom je navedeno da će pjesme biti izvođene kako na hrvatskom jeziku, tako i na njemačkom.

Gore navedeni podatci nalaze se u ovom godišnjem izvješću, objavljenom u Zagrebu (Agram) 1871./1872.:

RAKOVAC u carskoj i kraljevskoj Hrvatsko-Slavonskoj Krajini

Dva zanimljiva detalja s putovnice kojom je Nikola Tesla otišao u SAD

Nikola Tesla u SAD je stigao 1884. godine. Prije toga, morao je ishoditi putovnicu od austrougarske administracije.

Lijepa fotografija čitave putovnice ovog je tjedna isplivala na hrvatskom dijelu društvene mreže Reddit i sadrži nekoliko zanimljivih detalja.

Na hrvatskom dijelu društvene mreže Reddit jedan je korisnik podijelio Teslinu putovnicu kojom je otišao u SAD i promijenio povijest.

Nekoliko je zanimljivih detalja na njoj. Kao i što su komentatori s Reddita primijetili, jasno piše ‘putovnica’, a ne ‘pasoš’.

Putovnicu potpisuje autoritet tadašnjeg austrijskog cara, kralja ugarskog, dalmatinskog, hrvatskog i slavonskog Franjo Josip I.

Pri dnu je napisano i kome pripada, a ime su mu malo germanizirali iz Nikola u Nikolaus.

22. listopada 1889. godine, najveći svjetski izumitelj Nikola Tesla patentirao je svoj najpoznatiji izum – izmjeničnu struju.

Uredu za patente u New Yorku toga je dana donio čak šest patenata, a ukupno ih je skupio čak 300.

“Neka bude znano da sam ja, NIKOLA TESLA, podanik austrijskog Cara, iz Smiljana, Like, pokrajnske zemlje u Austro-Ugarskoj, koji trenutačno boravim u gradu New Yorku, u državi New York, izumio određene nove i korisne napredne metode dobijanja izmjenične struje od istosmjerne struje“, započinje Nikola Tesla dokument kojim će patentirati svoj najpoznatiji izum.

Jedan od najvećih, ako ne i najveći svjetski izumitelj, zaslužan je za nastanak modernog svijeta. Tesla je još za vrijeme svojih studentskih dana upozoravao na nedostatke istosmjernog elektromotora te je pomoću okretnog magnetskog polja poboljšao taj uređaj i stvorio prvi elektromotor izmjenične struje.

Ovaj patent donio mu je jedno čitavo bogatstvo, a licencu je kupila tvrtka Westinghouse Electric iste godine, da bi je nekoliko godina kasnije predstavili na velikoj izložbi u Chicagu. Tvrtka je odmah prepoznala vrijednost izmjenične energije i predložila je da se s novom tehnologijom napravi hidroelektrana na svjetski poznatim Niagarinim slapovima.Hidroelektrana je završena 1896. godine, a nakon toga su hidroelektrane na izmjeničnu struju počele nicati po čitavom svijetu, čime je započela elektrifikacija svijeta.

Nikola Tesla:

“Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prapreci došli preko Novog Vinodolskog. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodolskog.

Moj pradjed, stjecajem okolnosti, morao je otići u Bosansku Krajinu (Turska Hrvatska). Tamo je oženio pravoslavku i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao “Tesla” prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud dolazi i moje sadašnje prezime Tesla, što je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota!”

Napomenimo, Srpska pravoslavna crkva prvi put u Hrvatskoj nastaje 1920. godine nastankom Kraljevine Jugoslavije, sve do tada postoji samo Hrvatska pravoslavna crkva, a to znači da je Teslin otac, pravoslavni svećenik, bio svećenik Hrvatske pravoslavne crkve jer je živio od 1819. do 1879. godine, dok Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj još nije bilo. Pravoslavac, Katolik ili Musliman nije odrednica nacije.

A evo i kako se u Hrvatskoj odnosimo prema spomenicima kulture:

Pripremio: Zvonimir Mitar