Na prijateljičino pitanje kako provodim vrijeme, dok zemljom harači COVID-19, odgovorila sam: „Iako se nama koji spadamo u rizičnu grupu preporučuje boravak u izolaciji, imamo sreću što dijelimo život s članom obitelji na četiri noge, naime, našim australskim ovčarom imena Blues“. Nismo se morali koristiti raznim trikovima kako bismo imali alibi za izlazak, već smo najmanje dva puta dnevno šetali šumom ili obalom rijeke, sami, ali ne i usamljeni. Čitali smo da su mnoge osobe posuđivale susjedovog psa, šetale s raznim životinjama, ponekad su kućni ljubimci padali s nogu od umora jer su ih šetali redom svi članovi obitelji. Naš nam je kućni ljubimac izuzetno dragocjen, a od neprocjenjive nam je vrijednosti bio i u vrijeme koronavirusa. Stoga, on je bio i jest „čuvar našeg zdravlja“. Proživljeni period života nagnao me da napišem nešto i o onim psima koje bih nazvala „heroji ljubavi“, a tu spadaju svi psi pomagači.
Dok čovjek posjeduje 5 milijuna stanica osjeta njuha, psi ih posjeduju do 220 milijuna. Poznato je da njuhom mogu otkriti bolesnika šećerne bolesti, raka dojke, malarije, Parkinsonove bolesti itd. Najnovijim je ispitivanjima na Helsinškom sveučilištu u Finskoj i ispitivanjima u Engleskoj otkriveno da psi njuhom mogu otkriti i osobu zaraženu koronavirusom. Njuhom mogu testirati do 750 uzoraka na sat (njušenjem epruvete s urinom ili nošenih zaštitnih maski). Pse navikavaju uvijek samo na jedan miris tako da se pas koji je izdresiran za pronalaženje droge ne može koristiti za otkrivanje drugih aroma.
Najpogodnije pasmine pri odabiru psa za pomagača su zlatni retriveri i labradori. Štene se odabire u starosti od 6 do 8 tjedana i testiraju se njegove urođene predispozicije. Moraju imati volju za učenjem i biti jaka karaktera. Odabrano štene odrasta u volonterskoj obitelji u kojoj se prilagođava na život s čovjekom, navikava se na poslušnost i uči pravilima ponašanja. U dobi od 16 do 18 mjeseci psi započinju svoj program školovanja koji traje i do 8 mjeseci. Psi pomagači zaštićeni su zakonom, a dozvoljen im je boravak na svim javnim mjestima.
Psi vodiči: u tu skupinu spadaju psi koji osobama oštećenog vida olakšavaju kretanje u prostoru. Uz vježbe poslušnosti, školovanje obuhvaća trening hodanja niz stepenice, pronalaženje pješačkih prijelaza, autobusnih i drugih prometnih stanica itd. Pas sjedenjem ili stajanjem označava promjene u visini podloge po kojoj se kreće (visina stepenica, kolnika itd.), zaobilazi prepreke, dovodi osobu oštećena vida do traženog cilja. U zadnjoj fazi školovanja instruktor nosi povez na očima kako bi mu kretanje bilo što sličnije kretanju slijepe osobe i izbjegava vizualnu komunikaciju s psom. Radni vijek psa vodiča, kao i ostalih pasa pomoćnika, je od 7 do 8 godina, nakon čega idu u mirovinu.
Rehabilitacijski psi: školovani psi koji svakodnevno pomažu teško pokretnim osobama ili osobama u invalidskim kolicima, epileptičarima, diabetičarima itd. U obuku spadaju: vježbe pozicioniranja u odnosu na invalidska kolica, aport (donošenje stvari), pritiskanje njuškom ili šapom papučice na invalidskim kolicima, paljenje i gašenje svjetla, otvaranje i zatvaranje vrata, itd., podizanje osobe iz ležećeg u sjedeći položaj, pomoć pri skidanju obuće i odjeće, alarmiranje itd. Osposobljavanje tima pas-korisnik provodi se individualnim radom u odgojnom centru i u mjestu življenja korisnika.
Psi spasioci: Među njima je najpoznatija švicarska pasmina Bernardinac, a najpoznatiji je Bernardinac Bari koji je u razdoblju između 1800-1814 godine spasio 40 života. Ovi psi spasioci su naročito aktivni u rujnu, kada se u Alpama, između Italije i Švicarske, pojave prve snježne vijavice. Primjerice, osoba kojoj je potrebna pomoć može se na psa osloniti, pas je može vući, odnijeti u sklonište ili prizvati pomoć, zagrijati je svojim tijelom, jakim lavežom pobuditi pažnju okoline itd. Psi spasioci pomažu pri otkopavanju nastradalih od potresa ili lavina, spašavaju nastradale u poplavljenim područjima itd.
Terapijski psi: posebno školovani psi koji uz pomagača (roditelja ili skrbnika), terapijom utječu na razvoj djece s poteškoćama u razvoju (npr. autisti), na način da djeluju motivacijski te potiču senzomotorički, komunikacijski, psihosocijalni i emotivni razvoj djeteta. Školovanje terapijskog psa obuhvaća, osim temeljnih vježbi poslušnosti i ponašanja, specifični trening koji se definira prema potrebama pojedinačnog djeteta korisnika. Obuka roditelja ili staratelja za rad s terapijskim psom provodi se kroz individualni rad u centru obuke i u mjestu stanovanja korisnika.
U službi pomagača čovjeku izdvajam još: pse tegljače (arktički psi, haski), lovačke pse (dalmatiner), pse čuvare (graničarski koli), gonitelje ovaca (australski ovčar), policijske pse (njemački ovčar), pse koji sudjeluju u sportskim natječajima (hrt) odnosno pse koji, doslovno, „svoj život daju za zdravlje čovjeka“, a koristimo ih u laboratorijima za pokuse (bigl).
Pas je stvorenje koje ima osjećaje, osjeća bol, odan je, požrtvovan i vjeran. Ne zna što je mržnja, pohlepa, ne zanima ga novac. Njegov glavni interes je dostojno služiti čovjeku, voljeti i biti voljen. Zato ga se ne smije instrumentalizirati, on nije uporabna stvar, već ima svoje dostojanstvo i ponos. Društva za zaštitu životinja budno prate rad ustanova koje se bave obukom pasa, a građani su dužni svaku zloupotrebu psa prijaviti. Pas ima svoje potrebe, ne smije biti sam jer je društveno stvorenje, potrebna mu je dobra hrana, čista voda, topli dom i ljubav. Ovisno o rasi, živi od 10 do 15 godina, obolijeva, povraća, linja se, treba veterinarsku njegu i lijekove. Tko se odluči nabaviti psa mora biti spreman na ono što ga očekuje.
U Hrvatskoj bih spomenula Centar za rehabilitaciju Silver u Zagrebu (centar.silver@czrs.hr), a u Švicarskoj SwissHelpDogs (QUAKA, www.swisshelpdogs.ch). Oni, naime, nude programe školovanja pasa, dresera, trenera te izdaju odgovarajuće diplome i priznanice o školovanju jednih i drugih.
