Gospodina Agabekova-Žerjavića i njegovu suprugu Branku poznajem više od 40 godina. Dobar mi je prijatelj, tako da će mi biti osobito zadovoljstvo predstaviti ga Librinim čitateljima koji još nisu čuli za njega ili malo znaju o njemu. U doba korone preselili smo se nakratko u Opatiju, gdje nas je Youri posjetio. Iskorsitila sam priliku da mu postavim nekoliko pitanja o njegovom životu i radu, o njegovom poslovnom putu.
Malo je ljudi koji se bave arhitekturom i njenim dizajniranim osvjetljavanjem, a koji ne znaju za švicarskog poduzetnika Yourija Agabekova. Njegova tvrtka Agabekov Lighting Company International, Geneva, Switzerland, rijetko je uspješna kompanija koja se bavi rasvjetom interijera i eksterijera, spomenika kulture, zgrada, privatnih kuća i trgovina. Svoju je kompaniju osnovao 1967. godine te je do prije dvije godine proizvodio i osvjetljavao u punom zamahu, da bi je tada, zbog godina, odlučio prepustiti mlađima, a on se povukao na mjesto senior-consultanta.
Iz Zagreba sam otišao 1958. godine u Ženevu, gdje sam našao posao i prijatelje i tu sam odlučio ostati. Život u Švicarskoj je bio sasvim nešto drugo od života u Jugoslaviji koja je u to vrijeme bila zatvorena komunistička zemlja. Radio sam u početku kao električar. U tom sam se poslu sve više usavršavao i napokon počeo osmišljavati „svoju svjetlost“. Prvo sam radio na osvjetljavanju interijera. Trebalo je skupiti novac i angažirati ljude da rade sa mnom u mojoj, tek osnovanoj, kompaniji. Od nizozemske tvrtke RAAK uspio sam dobiti ekskluzivu za zastupanje tvrtke i za prodaju njihovih rasvjetnih tijela. Vrlo smo dobro surađivali pa sam za njih počeo raditi i dizajn. To mi je ulilo sigurnost te sam počeo raditi na raznim svjetlosnim izumima. Moj prvi patent datira još iz 1972. godine.
Nije sve došlo preko noći, ali sam znao da sam na dobrom putu, što se kasnije pokazalo točnim.
To mogu zahvaliti EDF-u, francuskoj državnoj kompaniji za energetiku i gradonačelniku Pariza, Jacquesu Chiracu, koji su na javnom natječaju moj projekt za osvjetljenje Louvrea izabrali kao najbolji. Projekt je bio velik i zahtjevan, ali je u potpunosti uspio, pa je danas Louvre u Parizu osvijetljen svjetlom Agabekov. Bilo je to 1993. godine. Nakon Louvra osvijetlio sam niz važnih povijesnih građevina u Francuskoj, kao npr. Académie française, trinaest pariških mostova, Collège de France, Place Stanislas u Nancyju. Nakon toga osvijetlio sam palaču Princa od Monaka, Parlament u Mexicu, zatim sam radio u Americi, Grčkoj, Velikoj Britaniji …
U svom tom uspjehu, moram reći da sam puno postigao zahvaljujući svojoj supruzi Branki Barac Agabekov, koja me je u svemu podržavala, radila sa mnom i uvijek bila uz mene. Imamo dva sina koji su danas odrasli uspješni ljudi i petero unučadi, četiri djevojčice i jednog dječaka. Svi su oni moj ponos.
Rođen sam 1936. u mjestu Pokrovka u Ukrajini, od majke Ruskinje i oca Hrvata Ladislava Žerjavića Agabekova. Otac je dobio ime Agabekov u Beču od Kominterne i ušao u Rusiju kao sovjetski državljanin. O njegovom će životu uskoro u Zagrebu izaći knjiga, tako da se na tome ne bih puno zadržavao. Mogu samo reći da, iako sam većinu vremena živio u Ženevi, tj Švicarskoj, osjećam se prije svega Hrvatom i sad pod kraj svoga života vraćam se svojim korijenima. To je vjerojatno svojstveno svim ljudima u mojoj dobi.
Osim toga, Hrvatska je uvijek bila u mom srcu. Moj otac potječe iz poznate obitelji Žerjavić. Dr. Juraj Žerjavić, čije ime danas nosi jedna ulicu u Zagrebu, je brat moga djeda. Dr. Juraj Žerjavić bio je svećenik i zastupnik u Hrvatskom saboru. Vrlo napredan u razmišljanjima i djelovanjima u svoje doba. I na njega sam posebno ponosan.
U Hrvatskoj sam osvijetlio Palaču Sponza u Dubrovniku, zvonik Sv. Ante Padovanskog u Crikvenici, Kulmerov dvorac i nekoliko prestižnih hrvatskih kuća. Jedna od njih je i ova gdje smo se danas našli, tj. villa Žuži. Prije deset godina monsignor Mijo Gabrić pozvao me u Zagreb da osvijetlim zagrebačku katedralu, na što sam se vrlo rado odazvao. Osvijetlili smo pročelje, a radovi su još u tijeku. Ulaz zagrebačke katedrale trebalo je osvijetliti nježnom, diskretnom, toplom rasvjetom. Mislim da sam u tome uspio.
Iako je moja kompanija prešla u druge ruke, nisam je napustio, još uvijek je predstavljam. Našao sam načina da povežem kompaniju Agabekov u Ženevi s hrvatskom tvornicom svjetla Dekor koja se nalazi u Zaboku. S njima smo na najboljem putu da stvorimo hrvatsku industriju rasvjete. Siguran sam da će nam to uspjeti. Uz moju pomoć kao senior-consultanta i s mojim iskustvom, a s njihovim izvanredno modernim postrojenjima i preciznim izvedbama, iskusnom ekipom koja je u tom poslu već 60 godina te zajedničkim poslovnim vezama možemo Hrvatsku učiniti liderom na tom planu u ovom dijelu Europe, ako ne i šire.
Mislim da je najveća sreća i postignuće koje imam – moja obitelj. Oni su mi dali snage da predano radim sve ove godine .
Ono što mi smeta i na što sam cijeli svoj život bio osjetljiv su nepravda i laž.
Baš ono što smo mi postigli, zajednički rad, zajednički cilj, djeca, unuci itd.
Mislim da je tajna u volji i želji za radom kao i moja genetika, ne zaboravite da imam ruske i zagorske gene! (smijeh)
