(* 23. srpanj 1906. u Sarajevu, Austro-Ugarska; † 7. siječanj 1998. u Zürichu, Švicarska)
Vladimir Prelog bio je švicarski kemičar hrvatskog podrijetla. Zajedno s Johnom W. Cornforthom dobio je Nobelovu nagradu za kemiju 1975. za svoj rad na stereokemiji organskih molekula i reakcija.
Vladimir Prelog rođen je 23. srpnja 1906. godine u Sarajevu, kao sin učitelja Milana Preloga i njegove supruge Mare Cettolo. 28. lipnja 1914. bio je očevidac pokušaja atentata na prijestolonasljednika Franza-Ferdinanda i njegove supruge Sofije u Sarajevu. Iskustvo koje je omogućilo da Prelog izbjegne masovne demonstracije u kasnijim godinama, čak i kada su bile za dobar cilj. Nakon razvoda njegovih roditelji 1915. godine, Vladimir se preselio u Zagreb i tamo ga je odgajala teta Olga Prelog, učiteljica koja je također uvelike utjecala na njegov intelektualni razvoj. Godine 1918. Prelogov otac postaje ravnateljem djevojačke gimnazije u Osijeku, Hrvatska, gdje je Prelog došao pohađati gimnaziju.
Prelog je studirao od 1924. na Tehničkom sveučilištu u Pragu. Tamo je unaprijeđen u dr. ing. i u početku je radio kao znanstveni asistent. Godine 1935. prelazi na Sveučilište u Zagrebu i tamo radi do 1940. kao predavač kemije. Godine 1941. dobitnik Nobelove nagrade Leopold Ružicka pozvao ga je na Švicarski savezni tehnološki institut (ETH) u Zürichu. Prelog je odlučio napustili Zagreb, nakon što su Nijemci te godine umarširali u Zagreb. U početku je radio kao predavač u Zürichu, gdje je 1950. godine imenovan za profesora kemije. Početkom 1950-ih dobio je poziv na Sveučilište Harvard, koji nije prihvatio. Godine 1957. postao je voditelj laboratorija za organsku kemiju na ETH u Zürichu, naslijedivši nobelovca Leopolda Ružičku.
Svojim znanstvenim zalaganjem nastavio je istraživanja Leopolda Ružičke. Vladimir Prelog se u svom znanstvenom radu uglavnom bavio strukturom i sintezom prirodnih tvari. Pritom je svoja istraživanja uglavnom posvetio dušičnim, biljnim aktivnim sastojcima (alkaloidima), antibioticima i spojevima mikroorganizama koji sadrže željezo.
Društveno relevantnu djelatnost Prelog je vidio u temeljnim znanstvenim istraživanjima. To je osobito pridonijelo razvoju lijekova, na primjer u borbi protiv tuberkuloze ili gube. Na Prelogovu se radu temeljio i razvoj učinkovitih antibiotika.
Vladimir Prelog bio je popularan među svojim suradnicima i kolegama kao nepredvidivi humorist koji je prštao idejama. Uz svoj predani rad, skupljao je poštanske marke, bio je strastveni fotograf i volio je komornu glazbu. Također je pronašao vrijeme i interes za sport. Profesor je živio kao predani pješak, ne vozač automobila i nepušač. Godine 1976. otišao je u mirovinu, ali se nikako nije povukao iz istraživanja.
1949. godine rođen je Prelogov sin Jan koji je 1959. godine postao švicarski državljanin. 1998. Prelog je umro u Zürichu u 92. godini života. Njegov pepeo je 27. rujna 2001. prenesen na zagrebačko groblje Mirogoj.
Izvori:
Slike:
Portret Vladimira Preloga iz 1945. (Bild: ETH-Bibliothek Zürich, Bildarchiv / Fotograf: Krebs, Hans / Com_L24-0605-0132 / CC BY-SA 4.0)
Prof. Vladimir Prelog (d.) i Prof. Leopold Ružička (l.) iz 10/1975. (ETH-Bibliothek Zürich, Bildarchiv / Fotograf: Krebs, Hans / Com_L24-0605-0305 / CC BY-SA 4.0)
Stranica iz laboratorijskih bilješki od Vladimira Preloga iz perioda od 1935. do 1936. godine (ETH-Bibliothek, Hochschularchiv, Hs 1152: 16. Protokoll 1935-1936, Zagreb, erste beschriebene Seite)
