Kao i mnogi, i Robert Tonić imao je snove. Kao mladić je želio postati profesionalni nogometaš. Marljivo je trenirao sve dok jednoga dana od svoga trenera Köbija Kuhna nije čuo:
− Roberte, preslab si i nikada nećeš moći postati profesionalni nogometaš.
Mnogi bi pali u svojevrsnu depresiju, ali Robert nije. Ostao je vjeran svojim snovima i, ako ne može biti igrač, onda može biti trener. Danas, nekoliko godina poslije, kao trener u juniorskom vrhunskom nogometu kod FC Red Stars Zürich U16 i ženskom vrhunskom nogometu u FC Schlieren nacionalna liga B, FC Zürich U19, FC Altstetten 1 liga i Zürich City. Ujedno je trener juniora iz YF Juventus Zürich gdje njegov sin također igra. Koje su razlike između ženskoga i muškoga nogometa i je li zadovoljan radom? Suradnica Libre posjetila ga je kako bi dobila odgovore na ova pitanja.
Koga je lakše trenirati u nogometu: žene ili muškarce?
Muškarce, definitivno.
Zašto?
Žene su puno emotivnije od muškaraca. One su umreženije, tj. privatno su prijatelji, a ako je igračica u protivničkoj momčadi kolegica neke od mojih igračica, onda nikad ne znaš hoće li atletski dati sve od sebe. Nakon treninga provode puno vremena zajedno, npr. na roštiljskim zabavama, izlascima u klubove, koncertima itd. Inovacije nije lako uvesti, iako su žene znatiželjne i otvorene za nove stvari, ali prvo morate uvjerljivo diskutirati pa tek se onda prihvaćaju novosti. Igračice često žive zajedno u jednom domaćinstvu. Vode mnogo povjerljivih razgovora o osobnim i profesionalnim stvarima i to dovodi do spletki među njima. Za nogomet se mora gorjeti, puno se žrtvovati, bez obzira na gubitke, i toga nedostaje.
Kod muškaraca je drugačije. Nakon treninga jednostavno odlaze ne gledajući kamo onaj drugi ide. U igri nema prijateljstava. Za pobjedu se mora boriti.
Općenito, dominira muški nogomet. Kako biste ženski nogomet više integrirali u klub, odnosno kako biste dobili više publiciteta?
Žene mogu dobro igrati nogomet. Kolega koji trenira muškarce bio je na našoj posljednjoj utakmici i rekao mi: − Ovdje se igra nogomet. Da, potencijala ima, ali nedostaje drugih elemenata na sve strane. Nedostatak terena za trening, loše obrazovanje, loša plaća i, što je najvažnije, nema mnogo žena koje igraju nogomet. Još uvijek ima pojedinačnih donatora koji u ženski nogomet. Danas nismo jednako prihvaćeni, ali radimo na tome.
Koje kvalitete igračice moraju imati da bi mogle igrati nogomet?
Zdrav razum, odnosno međusobno poštovanje i zdravu dozu samopouzdanja. Uz ove kvalitete mogu ostvariti dobre izvedbe i ne moraju se bojati spletki.
A treneri? Koje kvalitete trebate imati vi da biste mogli trenirati momčad?
Socijalne vještine čine trenera trenerom. Mi treneri ovisimo o igračima. Ako kemija među nama nije u redu, onda smo izgubili.
Što se tiče taktike, budućih vizija u klubu, donosite li sve odluke sami?
Pa, taktika je moja stvar. S predsjednikom našega kluba redovito razmjenjujem ideje o vizijama kluba. Bez dobre suradnje s voditeljima kluba, ništa ne funkcionira.
Vaš sin igra nogomet, kći jaše konje, trenirate li i svoju djecu? Drugim riječima, imate li vremena za odmor?
Da i ne. Svoga sina treniram, tj. dolazi sa mnom na teren i uči. Kći ne. Ona jaše konja i ima svoga trenera jahanja. U ovom trenutku Melanie ima našu punu pažnju jer je dobar jahač s izgledima za uspjeh i to dokazuju njena odličja, tj. nagrade. Trenutno imamo poteškoća da slijedimo naše ciljeve. Nadalje, hitno su nam potrebni sponzori jer je konjički sport jako skup i teško da ćemo održati ovaj tempo na duge staze. Nadamo se da ćemo uskoro riješiti ovaj problem, a onda mogu razmišljati o odmoru. Do tada ne.
Intervju vodila i prevela: Ivanka Jerković
Izvor: Libra 52