Karibi, Alpe, Azija – a sada Lošinj
Životni put Petera Schocha koji vodi od hotela Waldhaus u Flimsu u kantonu Graubünden do Bellevuea u uvali Čikat na Lošinju predstavlja pravo iznenađenje. U pravilu mnogi hrvatski gastronomi, hotelijeri i ugostitelji dolaze u Švicarsku. Da Schoch kao švicarski profesionalac mjenja svoje boravište u Hrvatsku, to već predstavlja iznimku. Stručnjak za hotelijerstvo i gastronomiju, s iskustvom dugim više desetljeća, djeluje od proljeća 2020. kao CEO i član uprave u lošinjskom hotelskom konglomeratu Jadranka Turizam, koji pripada hrvatskim privatnim investitorima, a svoje sjedište ima u Moskvi.
„Zapravo sam nakon angažmana u Waldhausu Flims u Graubündenu htio u hotelijerstvu raditi samo s polovicom radnog vremena,“ kaže Peter Schoch, 62, u predvorju hotela Bellevue, dok more u uvali Čikat iza njega treperavo blista, a poslijepodnevno sunce sjaji na bijelom mramoru hotelske sale. Prizor je neuobičajen: Švicarac, ali ovoga puta ne kao turist u kratkim hlačama i sa sunčanim naočalama, već u ulozi glavnog direktora ne samo hotela Bellevue nego cijele grupe. „Ali nazvao me jedan poznanik. Rekao je da se na jednom otoku u Hrvatskoj traži CEO i upitao poznajem li nekog tko bi odgovarao tom radnom mjestu.“ Kao konzultant se kod takvih zahtjeva uvijek postupa oprezno i radije se najprije na licu mjesta i osobno pregleda objekt, prije nego što se iznese prijedlog.
Schoch već tridesetak godina obilazi takve objekte: na mnogim je kontinentima i u mnogim mjestima već morao odlučiti je li objekt prikladan za njega ili njegove ulagače. Gdje sve do sada nije bio? Između ostalog u Alpama i na Karibima, ali u Hrvatskoj još nikada. „Kad sam na Lošinju proučio svoj katalog kriterija, sve mi se toliko svidjelo, kaže Schoch „da sam preispitao svoju odluku o skraćenju radnog vremena i osobno se kandidirao.“
Lošinj kao Trnoružica
Schoch više nije želio samo voditi jedan hotel. Jer u Lošinju je trebalo napraviti puno više. Na otoku se može izgraditi golfski teren s dodatnim hotelom, tenisko igralište, zračna luka, nogometna akademija itd., što bi privuklo nove goste i produljilo sezonu. Lošinj u usporedbi s drugima zapravo ima visok udio stalnih gostiju, koji se vraćaju svake godine, što je dobar znak, ali novopridošli Švicarac vidi i daljnji potencijal. Po njegovom mišljenju: „Upravo se uvala Čikat može mjeriti s najboljim svjetskim turističkim destinacijama.“ U usporedbi s drugim ljetovalištima, nepovoljno je to što je što je na Lošinju sezona kraća jer otok geografski i klimatski leži sjevernije od konkurentskih kupališnih odredišta. Pozitivno, međutim, vrednuje sigurnost i sam proizvod. Ljetovališta su u većini slučajeva smještena u toplim krajevima svijeta. No, ona su često politički i gospodarski nedovoljno sigurna ili smještena jako daleko od svoje klijentele. Takvi su turistički resorti često odvojeni od svoje okoline, ako ne i okruženi zidovima ili ogradama – lijepo smještene luksuzne oaze u inače siromašnoj okolini, nikad sigurne od krađe, a često izložene prirodnim katastrofama, olujama i sličnome.
U uvali Čikat i uopće na Lošinju je pak sve pristupačno i dostupno. Ne postoje ograničenja, djecu možete slobodno ostaviti same na plaži i ne morate se brinuti za njihovu sigurnost. „Do gradića Lošinja možete doći pješice ugodnom šetnjom kroz šumu pinija, ako ne želite ići autobusom. Čak se i noću možete bezbrižno šetati uvalom“. Za dugogodišnje je turiste u Hrvatskoj takav luksuz oduvijek sam po sebi razumljiv, što nije slučaj za Schocha – za njega je to poseban privilegij i velik plus. „Takva su mi razmišljanja bila presudna”, misli on, „Čikat i Lošinj mogu se mjeriti s najboljim svjetskim odredištima”. Samo, Hrvatska je u međuvremenu postala poznata kao zemlja za odmor, ali za sam otok Lošinj jedva da se zna. Za usporedbu, Švicarsku svatko doživljava kao zemlju za odmor, ali primjerice Lucern ili Zermatt su prepoznatljivi neovisno od zemlje, dok se u Hrvatskoj to može reći uglavnom za Dubrovnik.
Osoblje i tržište rada
Hotelska industrija se širom svijeta susreće s problemom osoblja. Veći dio tog problema ne odnosi se samo na nedostatak stručne radne snage već i na to što mnogi hoteli ne vode dovoljno računa o jasnoj poduzetničkoj filozofiji, viziji ili njihovoj misiji. „Poslodavac u današnje vrijeme mora zaposleniku pružiti puno više od samog posla”, kaže Schoch. U švicarskim je ljetovalištima poznata situacija da u mjestu ostane premalo domaćeg osoblja koje poslužuje goste – pri čemu dakle nedostaje taj lokalni „touch“ kojeg gosti priželjkuju. Jadranka Turizam tijekom sezone broji 1200 zaposlenika; oko 90% njih čine Hrvati, točnije 800-tinjak domaćih, tvrdi Schoch. „U Hrvatskoj je oko 100 000 osoba zaposleno u turizmu i hotelijerstvu. Meni treba jedan posto njih. Ali želim da to budu najbolji!“ Schoch je svjestan činjenice da profesionalci iz turističke i hotelijerske branše u današnje vrijeme mogu pronaći posao posvuda u svijetu, stoga im je potrebna motivacija i jasna vizija. Ti ljudi moraju sebe doživljavati dijelom tvrtke, a ne se smatrati samo njezinim zaposlenicima.
Poduzetnici u Hrvatskoj općenito računaju da će plaće rasti zbog olakšanog iseljavanja u inozemstvo. Tako su se 2013. nakon pristupa Hrvatske EU svi dvostrani ugovori između Švicarske i EU automatski proširili na Hrvatsku – s iznimkom Sporazuma o slobodnom kretanju osoba. Zahvaljujući nekim klauzulama i prijelaznom razdoblju, za Hrvate u Švicarskoj i dalje postoje ograničenja na tržištu rada, no i ona će ubrzo prestati vrijediti. U Austriji su takvi ograničavajući prijelazni rokovi već istekli krajem lipnja 2020. U EU živi četvrt milijuna Hrvata, od kojih su mnogi zaposleni u hotelijerstvu i gastronomiji. Zbog toga je jedan od najvažnijih Schochovih poduzetničkih ciljeva zadržati svoje zaposlenike, „umjesto da, poput drugih hotelskih poduzeća, do uspjeha dođe štednjom“ – sa svim negativnim učincima koji su poznati i u švicarskim alpskim poduzećima. Pola stvarnog uspjeha hotela on pripisuje tehničkim vještinama zaposlenika – „a sve ostalo je ljubaznost“.
Gledajući unatrag, Schoch misli da je njegova grupa Jadranka Turizam bila na putu ostvarenja rekordnog rezultata prije pojave Covida-19. Do kraja rujna postignut je rezultat od 70% u odnosu na prethodnu godinu. Na otoku su imali sreće jer nije bilo oboljelih od korone. Bez jasnijih informacija o mogućnostima cijepljenja u budućnosti, nije moguće ništa predviđati. Ako se situacija normalizira, u 2021. bi moglo doći do povećane potražnje zbog svih onih koji žele nadoknaditi propušteno.
Hoteli od 1887, Bellevue od 1912.
1912. je u uvali Čikat otvoren prvi hotel-pansion Bellevue. Obuhvaćao je Albergo Bella Vista i vile Dubrovnik i Hortensiju. Godine 1967. izgrađena je pored bivšeg Bellevuea socijalistička dvokatnica – prema samoupravnoj odluci radnika Jadranka hotela, na zemljištu pansiona Bella Notte razorenog u Drugom svjetskom ratu i jednog malog brodogradilišta. Bijeli Bellevue, koji je djelovao hladno, bio je dobro skriven u šumi pinija. Nakon privatizacije Jadranke, socijalistička je zgrada 2014. godine pretvorena u luksuzan hotel. Zadržan je položaj u šumi pinija, ali nekoć otvoren prilaz plaži sada je tek jednim svojim dijelom zadržan isključivo za hotelske goste. Prvi pansion na Lošinju otvoren je puno ranije, već 1887. godine, dok je 1903. Mali Lošinj imao 93 hotela i pansiona, a Veli Lošinj njih 28.
