Mnogi se pitaju što napraviti s odjećom u ormaru koja im više ne stoji. Baciti, donirati Caritasu, obiteljima ili poznanicima? – Ne, ipak bih radije zadržala odjeću. Haljina me podsjeća na moj prvi odlazak u kazalište, ove sam hlače nosila za mamin rođendan, itd. Rješenje je prekrojiti odjeću, ali tko to može napraviti? Odgovor je Krojenje – Njega tekstila – Praonica rublja Ljevar.

Libra: U rujnu 2018. godine otvorili ste trgovinu za pranje, njegu tekstila i krojenje u Zürich Affolternu. Kako ste došli do te ideje?

Nada Ljevar: Radila sam kao zaposlenica u jednoj sličnoj trgovini u Zürichu. Nažalost, trgovina se morala zatvoriti iz operativnih razloga. Ideja o otvaranju vlastitoga posla potekla je više od moga supruga. U to sam vrijeme sumnjala u uspjeh, a također sam se bojala vođenja vlastitoga posla. Zbog tih sam se razloga stalno prijavljivala za različite poslove, ali su svi intervjui bili spori. Trebalo je dosta vremena prije nego što bi me pozvali na razgovor, a i plaća je bila toliko loša da sam ponude odbijala. U međuvremenu je moj muž stalno govorio: – Daj, probajmo voditi sami našu trgovinu. Eto sad smo tu.

Je li bilo lako otvoriti ovaj posao? Kako kažu u gradskoj upravi, sve startupe u Zürichu grad podržava?

Ne, bilo je svakako, samo ne lako. Podnijeli smo zahtjev za subvencijom gradu i dobili sve obrasce. No, neka su pitanja toliko duboko ušla u naš privatni život da smo povukli prijavu.

Pronalaženje lokacije pokazalo se težim od očekivanoga. Zatim su uslijedili sljedeći koraci: adaptacija, opremanje, kupnja i montaža strojeva, dobivanje svih potrebnih dozvola. Trebalo nam je pet mjeseci do otvaranja. Moram reći da sam se stalno pitala hoće li netko ući u dućan, hoće li biti posla, hoće li me kupci prihvatiti, i to mi je dalo mnogo neprospavanih noći.

Sve je bilo jako dugotrajno, ali mi smo se dobro organizirali. Moj je muž bio zadužen za tehničke poslove, ja za opremanje, kemijsko čišćenje, njegu tekstila itd., a naš je sin preuzeo odgovornost za posebne stvari, npr. za vezenje. Dakle, sve je prošlo sasvim dobro. Te smo zadaće zadržali do danas, ali pomažemo jedni drugima na svim područjima.

Kako vam je bilo uslužiti svoga prvog kupca?

(smijeh) Bila sam toliko uzbuđena da mi se cijelo tijelo treslo.

Radite samo s organskim proizvodima. Jesu li kupci time zadovoljni?

O da, svi su kupci oduševljeni. Često se događa da odjeća inače nakon čišćenja zaudara na kemikalije, pa vam se kaže da odjeću provjetrite na balkonu. Tako se nešto ne događa kada čistite organskim proizvodima i to se našim kupcima veoma sviđa.

Kada se uđe u Vašu trgovinu, velika je vjerojatnost da sretnemo groficu, svjetski poznatoga baritona ili prodavačicu. Kako se nosite s tim?

Za mene su svi kupci isti. Bili aristokratski ili ne, uvijek ostajem autentična odnosno sve kupce tretiram jednako. Zapravo, moji su kupci moji šefovi. Naš je moto: „Samo kad su naši kupci zadovoljni, onda smo to i mi.“ I jako sam sretna što sam napravila ovaj korak, tj. što vodim vlastiti posao sa svojom obitelji.

Tekst i prijevod: Ivanka Jerković

Izvor: Libra 50