Vrijeme je danas izuzetno toplo za ovo doba godine. Sunce sija i put mi je ugodan dok prolazim između šuma i vinograda koji me vodi u Genolier. Gradić je udaljen oko 30 kilometara od Ženeve, poznat prije svega po jednoj od najvećih i profesionalno najrenomiranijih privatnih klinika u Švicarskoj. Specijalisti s iskustvom i reputacijom za preventivnu medicinu, kirurgiju, onkologiju, ginekologiju, porodiljstvo i ostale grane medicine liječe i brinu se ovdje  za pacijente koji dolaze sa svih strana svijeta. Dogovorila sam sastanak s našom Zagrepčankom, liječnicom ginekologinjom koja u sklopu klinike ima svoju privatnu praksu, doktoricom Lelom Seidler Blažek.

Sestra me uvodi u ordinaciju iz koje puca pogled na Lemansko jezero. Sobom dominira bijela boja. To je doktoričin ured gdje prima pacijente, a do njega je soba za preglede. Ambijent mi je poznat jer je ona i moja liječnica i brine za mene već godinama.

Zakasnila je jer se upravo vratila s jedne operacije koja je trajala malo duže od predviđenog.

Doktorice, poznajem Vas, znam da ste iz Zagreba i da ste tamo završili sve škole i fakultet. Kakav je put od bolnice Sveti Duh do Genoliera?

Da, diplomirala sam na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i zatim se zaposlila na Svetom Duhu, koji je također u Zagrebu. Kada sam počela raditi, bila sam u sjajnom timu od kojeg sam učila, na čelu s dr. Asimom Kurjakom. Radili smo sve ginekološke preglede, operacije i porode. U međuvremenu sam magistrirala. Trajalo je to punih 12 godina, a onda sam srela svog supruga Ženevljanina Guya Seidlera.

I kako ste donijeli odluku da napustite i Zagreb i svoj posao gdje ste već stekli status primarijusa i status specijalista u Centru steriliteta na Svetom Duhu? 

Teška je bila odluka da sve napustim. Neko vrijeme sam putovala između Zagreba i Ženeve, ali na kraju je ljubav pobijedila. Nisu bili u pitanju samo medicina i obitelj, bila sam aktivna i u konjičkom klubu Zagreb, gdje sam imala svog konja s kojim sam bila i juniorska prvakinja u skokovima u bivšoj Jugoslaviji.

Kada sam došla u Ženevu, nisam govorila francuski. Od prvog dana sam se bacila na učenje. Primili su me u HCUG, Kantonalnu sveučilišnu bolnicu u Ženevi. Nije mi bilo teško. Mislim da su odmah vidjeli koliko znam zahvaljujući izvanrednoj medicinskoj naobrazbi koju sam dobila na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, a i kasnije s obzirom na moju dvanaestogodišnju praksu na Svetom Duhu. Ipak sam morala nostrificirati diplomu i polagati ispite, no položila sam ih bez posebne muke.

Bavite se ginekologijom i endokrinologijom. Bili ste vrsna stručnjakinja za porode te porodili, koliko znam, a o čemu ste rekli da nećete i ne smijete govoriti, puno poznatih dama iz svijeta sporta, politike i svjetskog jet-seta. Održali ste mnoga predavanja, a jedno mi je, na kojemu sam i sama prisustvovala, ostalo posebno u sjećanju. Govorili ste tada o menopauzi koja bi naše čitateljice vjerojatno mogla zanimati. Recite nam, je li se što promijenilo u tretiranju tog prijelaznog razdoblja žene otkada ste vi počeli svoj put kao liječnica do danas?

Menopauza i tretman menopauze je područje mog užeg interesa. Danas imamo veliko iskustvo i definirali smo striktne indikacije poštujući rizične faktore. Ja sam pobornik tretmana koji je strogo individualiziran i po mjeri, tj. adaptiran i prilagođen svakoj  pacijentici. Naravno da su ginekološke kontrole baza „liječenja“ menopauze kako bi žena taj prijelazni period prošla bez većih poteškoća, ali i sačuvala koštanu masu sa zamjenskim hormonima. Ovdje prije svega mislim na redovnu godišnju kontrolu mamografijom i ultrazvukom. Jednako je važno eliminirati komorbiditete, što znači ispitati zdravlje pacijentice, vidjeti pati li od još nekih bolesti, puši li. Treba inzistirati na dobroj životnoj higijeni, uravnoteženoj prehrani, fizičkoj aktivnosti prilagođenoj životnoj dobi. Ja rado preporučujem minimalne efikasne doze čistih hormonskih preparata koji smanjuju, odnosno eliminiraju, vazomotorne simptome, kao što su valunzi i nesanica, vrlo neugodni za kvalitetu života, osobito aktivnih žena koje postaju kronično umorne, a posljedično često i depresivne. U takvim slučajevima hormonsko liječenje je apsolutno preporučljivo.

Svjedoci smo da danas mnoge mlade žene zbog svog komfora radije biraju porod carskim rezom umjesto regularnog. Možete li nam reći utječe li ovakva odluka na zdravlje majke, odnosno novorođenčeta?

Ja sam prakticirala obstetriciju, brinula o trudnoći i porođaju mojih pacijentica u klinici sada već trideset godina i to mi je činilo veliko zadovoljstvo, jer to je pozitivan dio ginekologije. Moja deviza je bila da mama mora izaći zdrava iz našeg rodilišta sa zdravom bebom.

Uvijek sam, naravno, poštivala odluku žena koje su zahtijevale porod elektivnim, programiranim porodom, tj. carskim rezom. Treba naglasiti da se ipak radilo o manjem postotku rodilja, uglavnom žena profesionalno aktivnih, koje strogo planiraju svoje aktivnosti, pa tako i dolazak bebe na svijet.

S obzirom da je danas carski rez intervencija bez komplikacija, on može biti opcija. Ali, ponavljam, to nije često. Nikad nisam načinila carski rez zbog komfora medicinskog osoblja i na to sam posebno ponosna. Normalan vaginalni porođaj u povoljnim uvjetima je najljepši događaj u životu jedne žene.

Imate dvije već odrasle kćeri. Koja su vaša iskustva kao roditelja i majke?

Duboko sam uvjerena da su naobrazba i edukacija najveći kapital koji možemo dati svojoj djeci. Osobito mislim na edukaciju žena u današnjem društvu i zato sam ponosna što sam to uvjerenje prenijela na svoje dvije kćeri. Isabelle je vješta odvjetnica u Ženevi, a Stephanie je ginekologinja specijalizirana u ginekološkoj kirurgiji i ginekološkoj onkologiji u pariškoj bolnici Georges Pompidou. Već treću godinu surađujemo u klinici Genolier, kombinirajući najnovije kliničke tehnike i veliko kliničko iskustvo.

Smatram da je idealno uravnotežiti uspješnu profesionalnu karijeru s privatnim životom, obitelji i sportom. Ja sam imala sreću da sam oduvijek imala potpunu i bezrezervnu podršku svoga muža i svojih roditelja.

Odrasli ste u Zagrebu na Šalati. Veže li Vas još nešto za Vaš rodni grad?

Zagreb je uvijek u mom srcu, moja inspiracija. Kada se šalim, kažem da sam odrasla na siru i vrhnju, a u ovoj prekrasnoj zemlji s tisuću sireva, nedostaju mi moj sir i vrhnje s Dolca.

Zagreb su uspomene jedne bezbrižne mladosti, šetnje do Cvjetnog trga i kazališne kavane. Ali Zagreb je za mene također i Medicinski fakultet na Šalati, baza moje karijere, kulturna baština središnje Europe, moji roditelji koji su sada na Mirogoju, divni roditelji bez kojih ne bih postala ovo što sam danas.

Zahvalila sam doktorici Seidler Blažek na ovom kratkom intervju jer nam je ponestalo vremena. Opet je odjurila svojim pacijentima.

Izvor: Libra 53

Intervju vodila: Vesna Jelinek

Prijevod na njemački: Ana Števanja Macan