Veleposlanica Republike Hrvatske dr.sc. Andrea Bekić ljubazno nas je primila na razgovor. Nakon obilaska prostorija veleposlanstva i konzularnoga dijela te upoznavanja zaposlenika, vratile smo se u prizemni dio zgrade koji je nedavno preuređen pa je vrlo pogodan i kao izložbeni prostor. U njemu je tako krajem studenoga 2020. godine otvorena izložba rane hrvatske kompjutorske umjetnosti kojoj su kao inspiracija poslužili Swiss Digital Days. Ne samo u tom prostoru, već i u radnim sobama i hodnicima moglo se vidjeti dosta umjetničkih slika hrvatskih i drugih slikara, kao i fotografija iz Hrvatske, a gdje su možda nekada visjele slike predsjednika, sada visi raspelo.
Iako su pitanja za intervju bila pripremljena, u vrlo opuštenoj atmosferi u kojoj smo vodili razgovor, pokazalo se da je gospođa Bekić bez zadrške odgovarala i na spontano postavljena pitanja. Mnogi su izazovi a još veće mogućnosti za gospodarsku suradnju između Hrvatske i Švicarske, za razmjenu na znanstvenom i obrazovnom polju. Nažalost, pokazalo se također da se ostvario samo mali broj prvotno namjeravanih povrataka u domovinu pa se tako i u Švicarskoj otvaraju nova pitanja i problemi, posebno u vezi starijih generacija. Bez obzira na to, trebali bismo biti ponosni što je, primjerice, jedna hrvatska tvrtka dizajnirala i izgradila kompleks od 200 milijuna franaka za švicarsku farmaceutsku tvrtku u kojoj se proizvodi novo cjepivo Covid-19.
Poslije Poljske došli ste kao veleposlanica u Švicarsku. Kakvi su Vam bili prvi dojmovi?
Vrlo intenzivan petogodišnji veleposlanički mandat u Poljskoj ostao mi je u lijepom sjećanju. Počeo je 2013., u godini kad je Hrvatska postala članicom Europske unije, i to su bile nove, zahtjevne okolnosti za rad, otvorila su se nova područja suradnje. Hrvatska u Poljskoj, u narodu, uživa jako dobru percepciju, kad kažete da ste iz Hrvatske, ljudi se nasmiješe i „otvore“, pomisle na sunce i naš Jadran, na brojne sličnosti koje nas povezuju. U Poljskoj je hrvatski jezik visoko po zanimanju studenata za slavenske jezike, odmah iza ruskoga i češkoga. Četiri su katedre za hrvatski jezik – u Varšavi, Poznanu, Krakovu i Katovicama, u koje hrvatsko Ministarstvo znanosti i obrazovanja šalje lektore hrvatskoga jezika. U Švicarskoj se u slavističkim seminarima može studirati istočnoeuropska kultura i nepostojeći BKMS (bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpski) jezik, ali ne i hrvatski kao zaseban jezik. Želimo poslati lektora hrvatskoga na jedno od švicarskih sveučilišta. Aktivno sam sudjelovala u pokretanju hrvatsko-poljske vanjskopolitičke „Inicijative triju tmora“, o pojačanoj suradnji 12 država članica EU između Baltika, Jadrana i Crnoga mora. Međutim, za razliku od Švicarske, u Poljskoj nemamo brojnije hrvatsko iseljeništvo, niti 1000 Hrvata. Sad ipak sve više mladih poslovnih ljudi iz Hrvatske dolazi raditi u velike multinacionalne tvrtke u Poljskoj.
Za veleposlanicu u Švicarskoj i Kneževini Lihtenštajn imenovana sam krajem 2018. godine, međutim to nije moj prvi susret s ovom prelijepom zemljom.Tijekom 1993. u Ženevi sam kao „mladi kadar“ Ministarstva vanjskih poslova boravila nekoliko mjeseci radi uspostave hrvatske misije pri Ujedinjenim narodnima , koja je tada još bila smještena u Versoixu. Nekoliko godina kasnije, 1997. godine, u pitoresknom mjestašcu Genolier u kantonu Vaud rođen je moj mlađi sin. U to je vrijeme moj suprug Darko bio veleposlanik pri UN-u, a ja sam honorarno radila kao dopisnica HINA-e iz Ženeve. Nakon 20 godina koje su nevjerojatno brzo prošle, a djeca u međuvremenu odrasla, vratila sam se u Švicarsku kao veleposlanica RH u Bernu. Odmah sam zavoljela Bern, manji ali prelijep i profinjen grad po mjeri čovjeka, rijeku Aare i pogled na čudesne Alpe. Čim smo uselili, naša nam je prva susjeda za dobrodošlicu ispekla Willkommen Brot, što me ganulo. Švicarci su vrlo ljubazni i smireni ljudi. Ovdje čovjek shvati da je malo – lijepo, sviđa mi se kako se planira urbani razvoj, bez velikih neujednačenosti u veličini gradova ili pojedinih regija. Ono što me najviše oduševljava u Švicarskoj jest izvrsnost u mnogim područjima ljudskoga djelovanja, vodeća pozicija Švicarske na mnogim ljestvicama – primjerice gospodarske konkurentnosti, poticajnoga okruženja za poslovanje, inovativnosti i znanstvenih istraživanja, sveučilišta itd. Sve se to u Švicarskoj postiže u jednom skladnom odnosu ravnoteže između dinamičnoga gospodarstva i prirode, tradicije i suvremenosti, lokalnoga i globalnoga. Osim toga, Švicarska je jedinstvena po višejezičnosti, izravnoj demokraciji i oružanoj neutralnosti, što su za mene kao politologa iznimno zanimljive teme.
Oduševljena sam što su Hrvati, poput naših nobelovaca – profesora Lavoslava Ružičke i profesora Vladimira Preloga, ali i mnogi drugi, ostavili važan trag i doprinijeli znanosti i ugledu Švicarske. Kad sam predavala vjerodajnice tadašnjem predsjedniku Saveznoga vijeća, Alainu Bersetu, ispričala sam mu kako su dva švicarska nobelovca zapravo bili Hrvati. Taj ga je podatak iznenadio i zainteresirao. Tisuće naših vrijednih sunarodnjaka, kako iz Hrvatske tako i iz Bosne i Hercegovine, svoj su naporni rad utkali u razvoj Švicarske. Od mojih švicarskih sugovornika o Hrvatima čujem najljepše riječi, da su iznimno marljivi i dobro integrirani. Vidim da ih je Švicarska lijepo primila, na čemu su i oni zahvalni. Jako me se dojmilo kad sam uvidjela koliko velik broj hrvatskih kulturnih, sportskih i zavičajnih udruga djeluje u Švicarskoj, iz svih dijelova RH i BiH, što govori da ljudi žele ostati povezani međusobno i s domovinom.
Otkad sam stigla u Švicarsku, posebice u mojim prvim službenim razgovorima, uporno sam naglašavala da je Hrvatska srednjoeuropska i mediteranska zemlja, kako je politički i kulturno 1000 godina pripadala Zapadu. Zbog 70-ak godina koliko je bila dijelom Jugoslavije, Švicarci nažalost vrlo malo znaju o hrvatskoj povijesti i kulturi te jeziku. Iznenadila sam se koliko su u akademskim, kulturnim i novinarskim krugovima još „impregnirani“ tim dijelom naše prošlosti, kao da im je vrijeme stalo. Nažalost, percepcija Hrvatske često se zasniva na stereotipima koji su udaljeni od stvarnosti.
Kakvi su odnosi Hrvatske i Švicarske?
Početkom 2022. godine obilježit ćemo 30. obljetnicu uspostave hrvatsko-švicarskih diplomatskih odnosa. Naši su se bilateralni politički odnosi, ali i drugi oblici suradnje poput gospodarske ili znanstvene, otad sustavno razvijali i jačali pa su danas uistinu vrlo dobri. To svakih nekoliko godina potvrđujemo i susretima na najvišoj političkoj razini. Naravno, važnu hrvatsko-švicarsku sponu predstavljaju i hrvatski iseljenici u Švicarskoj.
Nakon ulaska RH u članstvo Europske unije, odnosi sa Švicarskom dobili su važnu, dodatnu dimenziju i nove zajedničke teme. Tome smo mogli svjedočiti posebice tijekom predsjedanja RH Vijećem ministara EU u prvoj polovici 2020. godine. Hrvatsko je Predsjedništvo uključilo Švicarsku u niz važnih ministarskih sastanaka, posebice onih posvećenih krizi izazvanoj koronskim virusom. Hrvatska sada s ostalih 26 članica sudjeluje u oblikovanju politike EU prema Švicarskoj. Švicarska je zainteresirana i za ekspertizu RH kad je riječ o susjednom Zapadnom Balkanu, otkud je 1990-ih primila nekoliko stotina tisuća izbjeglica i iseljenika. Iako nije članica NATO-a, Švicarska sudjeluje u stabilizacijskoj misiji KFOR na Kosovu, gdje je upravo nedavno s Hrvatskom sudjelovala u vježbi vojnih helikoptera.
Kako bismo poboljšali gospodarsku suradnju, švicarska ulaganja u Hrvatsku i uvoz hrvatskih proizvoda, važno je raditi na poboljšanju percepcije i jačanju povjerenja u poslovanje u RH. Diplomati mogu poboljšati percepciju Hrvatske, što povećava povjerenje kao podlogu za poslove, ali najvažnija su dobra iskustva onih koji su s Hrvatskom poslovali. Imamo srećom puno dobrih primjera ulaganja iz Švicarske, otkud su stigle investicije u vrijednosti od oko jedne milijarde eura.
U čemu se sastoje te investicije?
Od 1993. godine do danas neka od ulaganja švicarskih poduzeća među najuspješnijim su primjerima privatizacije hrvatskih poduzeća i stranih ulaganja: npr. Holcima u tvornica cementa Holcim-Koromačno, Hoegera u tvornicu strojeva za preradu voća i povrća, ulaganja u tvornicu kartonaže Model pakiranja, te tvornicu stakla Vetropack-Straža. Među njih se mogu ubrojiti npr. i ulaganja MTC-a (Montana Tech Components) u tvrtku Aluflexpack i druge. U Zagrebu je 2018. godine otvorena podružnica švicarske informatičke tvrtke Adcubum koja kroz „green-field” investiciju razvija softverska rješenja za osiguravajuće tvrtke. A posebno treba spomenuti da u Švicarskoj rade hrvatske tvrtke poput Klimaopreme iz Samobora koja je u Vispu za farmaceutsku kompaniju Lonza projektirala i sagradila novi kompleks za izradu cjepiva protiv virusa Covid 19, vrijedan 200 milijuna švicarskih franaka.
Međutim, ako usporedimo na primjer godišnju robnu razmjenu s Austrijom, koja prelazi 2,5 milijarde eura i onu sa Švicarskom od oko 400 milijuna eura, to je očito ispod stvarnih mogućnosti. Pozitivno je što smo u godini prije pandemije imali porast broja turista iz Švicarske, na blizu 300.000.
Libra je pisala o dvostrukom oporezivanju nekretnina koje postoji unatoč Sporazumu o izbjegavanju dvostrukoga oporezivanja. Ono se doduše osniva na zakonu, ali način na koji se u Švicarskoj izračunava taj dodatni porez je za hrvatske prilike sasvim nerealan. Smatrate li da po tom pitanju možete nešto učiniti?
Izbjegavanje dvostrukoga oporezivanja regulirano je Ugovorom između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije o izbjegavanju dvostrukoga oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu iz 1999. godine. U njemu je regulirano i oporezivanje nekretnina, uključivši dohodak od nekretnina i oporezivanje nekretnine kao imovine. Nažalost, ne mogu tumačiti švicarske porezne propise, iako su oni možda nepovoljni za naše iseljenike. Također, jasno je da se zakoni moraju poštovati. Ako neka osoba smatra da postupci jedne ili obiju država ugovornica kao posljedicu imaju oporezivanje koje nije u skladu s odredbama Ugovora o izbjegavanju dvostrukoga oporezivanja, može se obratiti nadležnom tijelu države čiji je rezident, ili tijelu države ugovornice čiji je državljanin.
Kakav je Vaš stav općenito prema migracijama?
Iseljena Hrvatska veliko je bogatstvo, zajedno s domovinskom Hrvatskom ima nas više od sedam i pol milijuna. Vjerujem da bi bilo prekrasno i obostrano korisno da se hrvatski iseljenici i njihovi potomci u što većem broju vrate u Hrvatsku. Hrvatska je sigurna i prelijepa, njihova zemlja, u središtu Europe, s pristojnim sveučilištima, relativno niskim troškovima života i mnogo potencijala za poslovne inicijative.
Hrvatsku je nakon ulaska u EU napustilo oko 200.000 stanovnika, a prema nekim neslužbenim brojkama i više od 300.000. Iseljavanje u sadašnjim razmjerima ugrožava RH, pogotovo u kombinaciji s niskim prirodnim prirastom. U pitanje dolazi i održivost mirovinskoga sustava, a gubitak mlađega i obrazovanoga stanovništva ima visoku cijenu. Vjerujem da će se mnogi vratiti i stečenim znanjem i iskustvom sudjelovati u razvoju naše zemlje.
Treba li RH poduzimati dodatne korake da se Hrvati počnu vraćati u domovinu?
Vjerujem da RH po tom pitanju treba biti vrlo aktivna, nastaviti kontakte i rad sa svojim zajednicama širom svijeta. Naravno, usporedno s time, u zemlji treba poboljšavati uvjete za poslovanje, pojednostaviti i digitalizirati usluge javne administracije prema uzoru na postojeći sustav e-građanin i sl., te osmisliti neke dodatne poticaje za povratak.
Među Hrvatima u Švicarskoj postoji dosta podjela. Što Vi mislite o njima?
Moram iskreno priznati da nisam uočila neke nepremostive ili destruktivne podjele između Hrvata u Švicarskoj. Štoviše, nakon mnogobrojnih susreta i razgovora, čini mi se da su hrvatski iseljenici, naša dijaspora, bez obzira na neke manje razlike i specifičnosti – bilo generacijske bilo regionalne – jedinstveni kad je riječ o podršci i interesu za hrvatsku domovinu. Ponosni su i imaju čvrst osjećaj pripadnosti hrvatskom nacionalnom korpusu, kako oni podrijetlom iz Hrvatske tako i oni iz Bosne i Hercegovine. Važno je da sačuvaju hrvatski jezik, identitet i konstruktivan odnos prema domovinskoj Hrvatskoj, kao i sjećanje na teška vremena kad Hrvati nisu imali svoju državu, iako su jedan od najstarijih europskih naroda s državnopravnim iskustvom. Jedinstvo naših hrvatskih iseljenika koje sam osjetila u Švicarskoj pokazalo se i nedavno tijekom nesebičnoga i srčanoga prikupljanja pomoći za potresom stradala područja u Sisačko-moslavačkoj županiji, što me podsjetilo na pomoć koju su slali za vrijeme Domovinskoga rata. Na tom svima najsrdačnije zahvaljujem.