Antun Lučić – Anthony F. Lucas, otac svjetske naftne industrije

Nafta je ušla u sve pore ljudskog života. Svakoga dana gledamo rijeke automobila, autobusa, kamiona i motocikla pokretanih tim gorivom ne samo u Hrvatskoj, nego i po cijelom svijetu. Tisuće aviona, helikptera i brodova u svakom trenutku putuje kojekuda po svijetu, također na naftni pogon. Neopisivo veliki broj proizvoda, od vitalne važnosti za život čovjeka, temelji se na nafti. Po njoj je jedna golema grana industrije dobila ime: naftna ili petrolejska industrija. Jeste li ikada pomislili, puneći svoj automobil gorivom, da tu mogućnost možete zahvaliti jednom Splićaninu?

Ime Antuna Lučića (Split 1855. – Washington 1921.) još uvijek je u Hrvatskoj skoro sasvim nepoznato, pa i u rodnom gradu Splitu. Osoba koju američki znanstvenici slave kao “oca naftne industrije” (father of petroleum engineering) zaslužuje najveću moguću pozornost. Na mjestu gdje je Anthony F. Lucas dana 10. siječnja 1901. pronašao prvu eruptivnu naftnu buštinu (the Lucas gusher), podignut je granitni obelisk visine 18 m.

Na njegovu podnožju među inim stoji zapisano ovo: “Na ovom mjestu je započela desetog dana dvadesetog stoljeća nova era u povijesti Civilizacije”. Na prednjoj strani obeliska nalaazi se i ovaj natpis: “Petrolej je strahovito razvio industriju i transport. Stvorio je neopisivo bogatstvo, izgradio gradove, zaposlio  stotine tisu¢a ljudi, doprinio milijarde dolara poreza koji su pomogli radu vladinih institucija. U samo nekoliko godina, on je promijenio život ljudi širom svijeta.”. Smatram da je uloga Antuna Lučića za razvoj naftne industrije u svijetu slična ulozi njegova zemljaka Nikole Tesle u razvoju elektroindustrije.

Strahovita erupcija nafte izbacila je najprije oko šest tona ugrađenih cijevi na visinu od stotinjak metara. To je bila velika opasnost za osoblje, ali srećom nitko nije stradao, sama konstrukcija bušotine ostala je sačuvana. Nakon kraćeg zatišja i šištanja plina pojavio se strahovit, neprekinuti mlaz nafte, u podnožju promjer petnaestak centimetara, koji je šikljao na visinu od 60 metara. Vrući mlaz nafte na temperaturi oko 50 stupnjeva Celzijusa stvorio je kroz kratko naftno jezero, koje je dolazilo gledati pedesetak tisuća ljudi. Nikada u povijesti čovječanstva nije do tada viđena takva erupcija nafte. Nafta bez kontrole eruptirala tijekom devet dana, stvarajući goleme ekološke probleme. Rijeka nafte koja se stvorila, tekla je oko 27 km nadomak pomorske luke Port Arthura u Meksičkom zaljevu. Budući da je ta naftna rijeka prekrila i dijelove prometnica i željezničkih pruga, ona je pričinjavala i veliki problem za svakodnevni život ljudi. Dnevno je eruptiralo i do sto tisuća barela nafte. Tek je devetog dana Antun Lučić uspio konstruirati mehanizam kojim je ukrotio strahovit mlaz nafte i usmjeriti ga u cijevi, koje su goleme količine nafte prenosile dalje na obradbu. Taj Lučićev izum, pod nazivom „božićno drvce“ (Christmas tree) je i danas u uporabi.

U vrijeme bušenja je veliki problem bilo financiranje bušotine. Financijeri su od tadašnjih stručnjaka dobivali mišljenja da su Lucasova očekivanja nerealna, i najobičnije tlapnje. Pojavio se financijer pod imenom J.M. Guffey koji je ipak odlučio podržati projekt s ukupno šest tisuća dolara, ali uz uvjet da se Lučić odrekne velike većine dobiti. U trenutku nastanka kada je Lučićeva bušotina eruptirala, Guffey osniva poduzeće Guffey Petroleum Company i odmah ulaže petnaest milijuna dolara, a kasnije i mnogo više. Zanimljivo je da je u vrijeme bušenja za financijsku pomoć bilo zamoljeno i poduzeće Standard Oil Company, pod vodstvom poznatog američkog bogataša Rockefellera, koji je svoju karijeru započeo kao knjigovođa. Rockefeller je odbio novčano poduprijeti bušenje. Ova se njegova odluka smatra najvećim poslovnim promašajem Rockefellera u njegovoj karijeri.

Lučićeva je eruptivna bušotina pronađena u jednoj slabo nastanjenoj preriji, na kojoj se uglavnom uzgajala riža. Jedan je osobito uspješan proizvođač riže, odprije proglašen „Kraljem riže“ odlučio svoju titulu kralja darovati Lučiću, koji je proglašen „Kraljem nafte“. U čast Lučiću i njegovoj eruptivnoj bušotini skladana je i jedna koračnica: The Lucas Gusher March Song. Pjesmu je skladala Fannie McLamb, a stihove napisao Frederic C. King. Prostor oko Lučićeve eruptivne bušotine se tijekom samo godine dana posve promijenio. Na mjestu gdje je izgrađen usamljena Lučićeva bušotina, izgrađeno je u samo dvije godine blizu tristo bušotina. Broj stanovnika obližnjeg gradića Spindletopa popeo se od brojke od 8000, zabilježene godine 1901., na čak 60 tisuća stanovnika već iduće, 1902. godine.

U vrlo kratko vrijeme osnovano je nevjerojatno mnogo novih naftnih poduzeća, njih čak oko šest stotina. Cijena zemljišta na tom prostoru, do tada skoro bez vrijednosti, narasla je od nekoliko dolara po akru na nekoliko stotina tisuća dolara po akru. U potrazi za brzom zaradom, nekadašnju „zlatnu groznicu“ je daleko nadmašila „naftna groznica“. Velika većina od spomenutih šeststo kompanija je propala, ali su neke od danas najpoznatijih naftnih kompanija u svijetu nastale upravo tih dana. Među njima su na pr. Texaco, Gulf, Mobil i Sun Oil Company.

Više o Antunu Lučiću možete pročitati na poveznici s koje je tekst preuzet.

Autor teksta: Darko Žubrinić