Od 15. do 12. lipnja 2023. godine u knjižnici Božidara Adžija odvija se treće izdanje izložbe fotografija Ste se zriktale – posvećene odijevanju okolice Zagreba šezdesetih godina 20. stoljeća. Održavanje izložbe prigodno se uklopilo vremenski i prostorno budući da se 31. svibnja tradicionalno obilježava dan grada Zagreba, a baš šezdesete godine značajno su razdoblje i za knjižnicu Božidara Adžije koja je u tome periodu doživjela svoje unaprijeđenje.

Nekadašnju zagrebačku modu prezentirale su viša stručna suradnica za rekonstrukciju i restauraciju narodnih nošnji iz Centra za tradicijsku kulturnu baštinu Ana Antolković, etnologinja i nastavnica njemačkog jezika Martina Novosel, antropologinja i novinarka Martina Petrović te povijesničarka i arhivistkinja Martina Piškor.

Izložba autorica koje su se okupile u znanstveno umjetnički kolektiv Etno Šnajderaj nastala je pomnim istraživanjem njihovih obiteljskih arhiva fotografija. Etnološkom i kulturnoantropološkom analizom fotografija, odjeće i narativa članova obitelji, autorice komparatistički prikazuju načine odijevanja i uređivanja sjeverne (Markuševec), istočne (Adamovec), južne (Hrelić) i zapadne (Vrapče) okolice ruralnog Zagreba. Knjižničarka i urednica programskih sadržaja u knjižnici Božidara Adžije, Ivana Sabljak komentirala je kako je osim standardne publike učenika i studenata zamjećen veći broj posjetitelja baš iz navedenih dijelova Zagereba.

Autorice također tematiziraju i ondašnje stiliziranje kose koje je u raralnim dijelovima Zagreba postajalo bitno pitanje modnog izričaja. Među popularnijim stilovima oblikovanja kose našla se „sarma frizura“ preteča današanje punđe ili „helenika“ u kojoj su raspušteni dijelovi kose uvijeni prema van. Iako će rubac dugo biti sastavni dio uređivanja kose, početkom šezdesetih godina pojavila se ondulacija koja se popularno nazivala trajna frizura koja je u početku dočekana s čuđenjem i neodobravanjem. Da je svakodnevica spomenutog razdoblja bila raznolika i živopisna prikazuju fotografije prijelaza iz tradijcijske nošnje u gradsko ruho, ali i utjecaj popularne i potrošačke kulture grada Zagreba. Štrikanje, heklanje i šivanje postupno se isprepliće s odjevnim predmetima kupljenim u gradskim trgovinama. Napuštanjem narodnog ruha preuzima se građanski način odijevanja, a tradicijski komadi odjeće poput rubača i fertuna koji su kombinirani uz suvrmeni odjevni invetar često su se mogli primjetiti kod starijih žena pa je takva kombinacija kod sumještana nerijetko izazivala podsmjeh.

Prema kazivanjima sve do kraja 20. stoljeća u Hreliću je bilo uobičajeno vidjeti starije gospođe s rupcem, maramom koja je služila kao pokrivalo za glavu, kao i običaj nošenja fertuna na suknje i haljine, dok je kod mlađih generacija vidljiva prilagodba sukladna tada postavljenim modnim trendovima.

Ovo iznimno zanimljivo povijesno kulturno destljeće, autorice su zorno prikazale svojom obiteljskom baštinom ukazujući na modne naracije iz perspektive običnog purgera. Vizualno tumačenje odjevnih predmeta omogućilo je lakše i bolje razumijevanje odjevne kulture ruralnog Zagreba onima koji su šezdesete godine proživjeli kao i onima koji bi voljeli saznati nešto više o tekstilu i odijevanju jednog uzbudljivog modno transformativnog razdoblja.

Autorica teksta: Marija Mičić

Fotografije: znanstveno umjetnički kolektiv Etno Šnajderaj