Šestinski kišobran jedan je od najznačajnijih simbola grada Zagreba. Ovaj prepoznatljivi šareni kišobran datira još iz sredine 18. stoljeća, a predstavlja dio tradicionalne šestinske nošnje. Priča o kišobranu toliko je popularna u hrvatskoj kulturi da je dobio i svoju priču – književnica Nada Ivezić napisala je 1972. godine zbirku priča „Šestinski kišobran“ koje su i danas nezaobilazan dio našeg obrazovnog sustava.
Posebnost šestinskog kišobrana njegov je izgled – karakteristično crveno pamučno platno s raznobojnim prugama koje stoji na drvenom štapu koji završava savijenom ručkom od kestena.
Izgled ovog značajnog simbola glavnog grada iza sebe nosi veoma zanimljivu legendu. Šestinski kišobran je u svojim počecima bio crne boje – sasvim običan i pomalo dosadan. Njegova jedina svrha bila je zaštita stanovnika zagrebačkog naselja Šestine od vjetra i kiše. To je trajalo sve do jednog dana, kada je mladi Jankić došao izjaviti ljubav svojoj dragoj Janici. Mladi par sakrio se ispod velikog, crnog kišobrana kada je Jankić rekao svojoj dragoj da ju voli. U trenutku kada su se njihove usne spojile, snaga ljubavi je obojala obični, dosadni kišobran u žarko crvenu boju i pretvorila ga u raskošan, divan kišobran koji svi lako prepoznajemo.
Danas ovaj kišobran šarolikih boja i jednako šarolike povijesti polako nestaje iz svakodnevne uporabe. U zadnje vrijeme se najviše koristi u folklorne svrhe, ali ga svaki stanovnik grada Zagreba, kao i svaki turist, može posjetiti na tržnici Dolac, gdje još uvijek čuva prodavačice i prodavače od sunca, kiše i snijega.
Autorica: Martina Baričević
Fotografija: Vedran Tolić
