Ljubav prema poeziji i prozi Zorka Jekić pokazuje još od djetinjstva. Taj snažan interes prema pisanju i književnosti počinje se snažnije izražavati u srednjoj školi kada aktivno piše i objavljuje. Rođena je 1952. godine, a filozofiju i sociologiju diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje i danas živi i radi.
Recite nam nešto općenito o vlastitom stvaralaštvu. Koja je pokretačka energija, zašto baš književnost?
Kultura je ono što održava čovječanstvo. Književnost je važan dio kulture. Ona ostavlja traga o ljudima u određenom razdoblju povijesti. Književnost vjernije osvjetljava stvarnost i život ljudi nego znanost. Ona govori o njihovim nadanjima, strahovima, željama, osjećajima…Mi danas više znamo o ekonomiji iz Balzakovih djela nego iz ekonomske literature toga razdoblja.
O Vašem pjesništvu dobro je rekla Meri Grubić poznata prevoditeljica s portugalskog, a sama pjesnikinja u pogovoru Vaše zbirke pjesama Sanjar kako je Vaše pjesništvo – „tiho i nježno. Izulo je cipele i bosonogo hodi i sanja. Kad bi se moglo oslikati, bila bi to sfumato tehnika u kojoj prevladavaju plava, bijela i blijedo ružičasta boja, da se njima oslikaju rađanja blaženih zorâ iznova i iznova svaki put.“ Taj senzibilitet očituje se u želji za iskazanjem misli koje su duboko utkane u Vaš pjesnički habitus. Duboko poniranje u iskon vlastitog pjesništva omogućilo Vam je shvaćanje svijeta s jednog odmaka. Osim Sanjara 2019. do sada ste objavili zbirke pjesama Ruka pored ruke, 1995., Svemir diše, 2002., Tišine, 2009., i za tisak je pripremljen rukopis zbirke pjesama pod radnim naslovom Poziv na putovanje. Možete li reći na koji način kroz djela oslikavate shvaćanje svijeta?
Zbirka Ruka pored ruke suptilno progovara o temeljnim pitanjima egzistencije: smislu postojanja, ljubavi, dok je zbirka pjesama Svemir diše poetska refleksija jednog dubokog emocionalnog života ukorijenjenog u našu stvarnost. Pokušaj je to svjesnog promišljanja o prolaznosti. Nastojala sam prenijeti kroz sjećanja ocrtavajući pojedinosti iz svakodnevnog života.
Dajete li prednost poeziji nad prozom? Ili se one naprosto izmjenjuju ovisno o unutarnjem stanju?
Uvijek pišem prozu. Ali dok pišem prozu rađaju se pjesme.
Obajvili ste romane Zlatni ključ, 2000., Julijanina marama, 2001. i Zatišje u Europskoj obećanoj zemlji, 2004. Koje su teme tih romana?
Zlatni ključ je kratak lirski roman koji kroz osviještenost dvoje intelektualaca na specifičan način osvjetljava stanje i zbivanja devedesetih godina dvadesetog stoljeća na našim prostorima. Julijanina marama slika specifičan kulturni milje sela i malog grada, između šezdesetih i sedamdesetih godina burnog dvadesetog stoljeća. U tom romanu su vješto iznijansirani psihološki profili zaljubljene djevojke i njene bake bogatog životnog iskustva..
U književnom životu prisutni ste i kao urednica Nakladničke kuće Biakova u kojoj ste uredili velik broj naslova. Stvaralaštvo i urednički posao zahtijevaju posvećenost, ali unatoč tome Vaše pisanje ne pati. Može li se pisati i voditi posao urednice? Iako je jedno uz drugo povezano, vrlo je različito pa kako to usklađujete?
Posao urednice je vrlo interesantan, ali i zahtjevan posao. Zahtjeva veliko obrazovanje i niz specifičnih vještina. Zahtjeva puno vremena. To je iznimno odgovoran posao. Jednom kada knjiga izađe, ostaje za vijeke vjekova. Teško se uskladi vrijeme koje je potrebno za uređivanje i vrijeme za pisanje knjiga. Ali za sada, uspijevam. Dȁ, do sada sam uredila više od stotinu knjiga, a uskoro mi izlazi i nova zbirka pjesama.
Nezaobilazan je Vaš doprinos u priređivanju više knjiga u kojima su sakupljeni osvrti književnih kritičara po književnim novinama, časopisima i pogovorima knjiga nekih autora. Među njima se ističu četiri knjige osvrta poznate književnice i kritičarke koja sustavno prati više od dva desetljeća književnu produkciju, zatim tu su knjige osvrta Darije Žilić, književne kritičarke, ali i uspješne književnice kao i Tina Lemca, teoretičara književnosti, Meri Grubić prevoditeljice s portugalskog i Željke Lovrenčić, vrlo poznate teoretičarke, prevoditeljice i književnice koja prati posebno zbivanja u književnosti i ništa manje značajni prijevodi Zorke Šušnjar Bouchekif poznatih frankofonskih autora. I za kraj možete li ukratko predstaviti monografiju Marike Šafran Berberović u kojoj ste suautorica?
Mislim da dugi život ispunjen intenzivnim slikarskim radom zaslužuje relevantan prikaz njenog bogatog opusa. Stekavši zavidne zanatske temelje na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, permanentnim samoobrazovanjem i ustrajnim radom Marika Šafran Berberović stvorila je bogat slikarski opus. Uvijek radi s najboljim materijalima. Ova monografija je prikaz samo manjeg dijela stvaralaštva vrsne slikarice Marike Šafran Berberović. Svestrano obrazovana stvarala je istražujući i propitujući sebe i okolinu.U susret devedesetoj obljetnici njezina života prigoda je da se trajno i stručno dokumentira njezin doprinos hrvatskoj likovnoj kulturi, da se obrati pažnja na djelo talentirane umjetnice zavidnog opusa.Tome će, vjerujem, doprinijeti i ova monografija.
Autorica teksta: Marija Mičić
Autor fotografija: Borna Kekić
