Većina imena mjesta na njemačkom govornom području Švicarske starija su od naših prezimena. Neka potječu iz vremena doseljavanja Kelta, druga iz vremena Rimljana i Alemana. U Graubündenu su česta i retoromanska imena, iako su njemački doseljenici potisnuli romanski jezik u okolna područja. Slijedi nekoliko zanimljivih primjera.

Gornji dio doline Rajne naziva se Surselva, što znači onaj koji se nalazi iznad šume (od tzv. vulgarnog latinskog).

Toponim Bivio u Oberhalbsteinu znači da od tamo vode dva puta. Bi = dva, vio = put, u ovom slučaju Septimerpass i Julierpass, dvije važne rimske prometnice preko Alpa.

Terzen, Quarten, Quinten leže na obali jezera Walensee. Podrijetlo ovih toponima nema nikakve veze s glazbom. Ova neobična imena potječu iz ranosrednjovjekovnog nabrajanja sela na području Churske biskupije.

Walensee, Walenstadt: Prodiranje Alemana iz Züricha prema istoku otežavao je Walensee. Strme planine dopuštale su prolaz samo brodovima. Jezik domaćih stanovnika na drugoj strani jezera (današnji Walenstadt) Alemani nisu razumjeli. Starosjedioci su govorili romanski. Ovaj drugačiji jezik za Alemane je bio stran odnosno welsch. Tako je onda nastao Welschensee = Walensee i Walenstadt = grad stranaca. Još i danas postoji na bivšem romanskom govornom području Chura seoce Welschendörfli i uličica Welschengasse. Stanovnike francuskoga govornog područja Švicarske ovdje još uvijek zovu Welsche, a oni žive u Welschlandu ili Romandiji.

Iz Chura vozimo dalje kroz Surselvu, preko Oberalppassa u Urserntal – Dolinu medvjeda (Ursaria). Isto značenje ima i toponim Orsières u Wallisu. Ime potječe od keltskog arto i latinsko-romanskog ursus = medvjed. Germanizacija doline počinje krajem 12. stoljeća i teče u nekoliko faza iz pravca Wallisa (preko Furkapassa). Posljedica je na početku bila dvojezičnost, a kasnije je prevladao walserski jezik. Stanovništvo iz gornjeg Wallisa selilo je vjerojatno zbog siromašnoga tla, tijesne doline i prenapučenosti. Osim toga, kao iseljenici mogli su krčenjem tla i ciljanim naseljavanjem dobiti slobodniji pravni položaj nego u svojoj domovini. To možemo usporediti i s našim vremenom. Tijekom godina tu su se razvila tri naselja: Andermatt, Hospenthal i Realp.

Andermatt: Smješten na pašnjaku (livadi), na ulazu u Schöllenenschlucht i usponu prema Oberalppassu.

Hospenthal: Dolazi od latinskog hospitale, prenoćište prije uspona na Gotthardpass. Utjecaj samostana Disentis je očit.

Realp: Znači pašnjak na obali rijeke Reuss, prije uspona na Furkapass. Tu je bila granica samostana Disentis prema Wallisu.

Walserima možemo zahvaliti i na gradnji prvog mosta preko tjesnaca rijeke Reuss u klancu Schöllenen, koji je vjerojatno bio izgrađen od drvenih trupaca, tzv. Vražji most. Iz svoje domovine Walseri su donijeli znanja o tome kako se cijevi za dovod vode mogu pričvrstiti na stijene. Posljedica svega bilo je znatno povećanje prometa preko Gottharda, jer se je od sjevera na jug moralo prijeći samo jedan prijevoj. Na ruti: dolina rijeke Po – Lago Maggiore – Gotthard – Vierwaldstättersee – južna Njemačka trebalo je na području Švicarske prijeći: Locarno – Bellinzona – Airolo – Gotthard – Hospenthal – Andermatt – Teufelsbrücke u Schöllenenschluchtu – Göschenen – Amsteg (smješten na mostu preko rijeke Reuss) – Erstfeld (prva ravnica u Reusstalu) – Altdorf (staro selo; novije naselje na rijeci Reuss je napušteno zbog poplava i mnogi su se preselili natrag u staro selo) – Luzern – Basel.

Bilo bi zanimljivo znati postoje li i u Hrvatskoj slični toponimi. Ja samo znam za Podgoricu u Crnoj Gori, čije je jezično značenje blisko imenu regije Pijemont u sjevernoj Italiji.

Tekst: Walter Hunkeler

Prijevod: Darija Vucić