Iz povijesne bitke kod Morgartena 1315. nastao je maglovit mit o jednom dijelu švicarske povijesti. Najprije nekoliko činjenica: Švicarska je jedna od malobrojnih europskih zemalja čiji je teritorijalni razvoj početkom 16. stoljeća najvećim dijelom bio dovršen. Ali, bilo bi mitološki tvrditi da je nastala kao višejezična tvorevina. Korijene Švicarske Konfederacije čine nekoliko brdskih visoravni čije se središte nalazilo na jednom planinskom prijevoju.
Nejasno je kada su prakantoni Uri, Schwyz i Unterwalden zaključili prvi obrambeni savez, ali to je moralo biti u razdoblju interregnuma (periodu bez vladavine kralja) kako bi se, nakon careve smrti, osigurali zajednički interesi u Prvom njemačkom carstvu. U samom carstvu je izbio krvavi rat za kraljevsku prevlast. 1298. je pobjednik te borbe Albrecht od Habsburga izabran za kralja. U tim desetljećima stanovnici mnogih današnjih kantona, kao Aargaua, Thurgaua, Waadtlanda, Graubündena i drugih, nisu bili članovi Švicarske Konfederacije, nisu bili Švicarci. Kao potčinjeni su pripadali Habsburgu i morali se boriti protiv prakantona, pri čemu su mnogi izgubili i život. U situaciji kad su njemačke teritorijalne države nastojale proširiti svoja područja, slobodni seljaci su strahovali za svoju neovisnost. U Saveznoj povelji (Bundesbrief) su se obvezali da će se uzajamno podržavati i da neće prihvatiti strane vladare u zemlji.
Pitanje nastanka Švicarske Konfederacije je trajna i omiljena tema u raspravama povjesničara i znanstvenika, ali je neupitna činjenica da je formirana oko 1300. zbog sukoba s Habsburgom. Točan povijesni kontekst možemo samo pretpostaviti jer postoje tek nesigurne predaje iz kasnijih kronika, a mnogi dokumenti iz tog razdoblja nedostaju. Najvjerojatnije se radilo o tome hoće li priznati tadašnje zemaljsko poglavarstvo ili će povjerenje pripasti lokalnoj moći.
Što je bio povod ratu protiv Habsburga? Dugogodišnji granični spor između kantona Schwyz i samostana Einsiedeln uz jak pritisak stanovništva Schwyza završio je nasilnim osvajanjem teritorija i naposljetku napadom na samostan.
Habsburgovci, kao pokrovitelji samostana, obećali su pomoć njegovim stanovnicima. Vojvoda Leopold je skupio svoje trupe i poveo ih duž jezera Aegerisee do strme padine Moorgarten gdje je podijeljena vojska dočekana kišom kamenja. Konji su se preplašili i među vojskom je izbila panika. Tko nije uspio pobjeći, ubijen je ili utopljen u jezeru. Morao je to biti potpuni debakl, a govori se o oko dvije tisuće mrtvih.
Kroničari izvještavaju:
“Peter od Zitnaua 1316. – …bespomoćan i potlačen narod svladao je gotovo 2000 vojnika, mačem i u rijeci… ”
“Johannes od Winterthura 1340. – … Schwyzeri su imali u rukama i nekakve ubilačke naprave, na njihovom jeziku nazvane helenbartima, vrlo opake instrumente, kojima su kao britvom i najbolje opremljene protivnike sjekli na komade…”
Ni u slikare kao kroničare tog vremena se ne možemo pouzdati. Ponekad su vojnike prikazivali s oružjem i u uniformama koji su se na bojištima pojavljivali tek desetljećima kasnije.
Vojvoda Leopold je uspio izmaći pokolju. No, poraz je bio veliki udarac za Habsburg u borbi za kraljevsku čast. Nasuprot tome, seljačke zajednice su postale novi čimbenik moći kojega se više nije moglo ignorirati.
(Odabrani tekstovi sljedećih povjesničara: prof. Peter Stadler, Ulrich Im Hof, Werner Meyer, Peter Dürrenmatt, W. Oechsli, Marcel Beck)
Tekst: Walter Hunkeler
Prijevod: Ljilja Čelar
