Jedan od važnijih dijelova hrvatske materijalne i duhovne baštine zasigurno je hrvatska pisana kultura. Ni u jednome europskom jeziku nisu se tijekom njegove povijesti upotrebljavala tri različita pisma, osim u hrvatskome – hrvatska (uglata) glagoljica, zapadna (hrvatska, bosanska) ćirilica i latinica. Iako je prvo pismo koje su Hrvati upotrebljavali bila latinica, prve hrvatskim jezikom zabilježene riječi bile su zapisane u glagoljičkome pismu. Ono je, kao znak narodne opstojnosti, intezivno obilježilo dio hrvatske povijesti i kulture.
Glagoljica (starosl. glagoljati: govoriti) je pismo slavenskoga apostola Konstantina Ćirila Filozofa koje je on, po Božjem nadahnuću, izumio 863. godine i namijenio svim Slavenima. No, budući da su slavenski pravoslavni narodi prihvatili ćirilicu, glagoljici se uporabni prostor sužavao. Pa iako sačuvana na samo manjem dijelu hrvatskoga narodnog prostora (Istra i Kvarner, Lika, Krbava, Zadar, Split), glagoljica je ostala čvrsto ukorijenjena u kulturi i duhovnosti od 9. do kraja 16. stoljeća. Unatoč mnogim pritiscima da se toga pisma odreknu, hrvatski su glagoljaši Konstantinov dar ljubomorno čuvali.
Svoje je mjesto glagoljica našla na kamenim natpisima, u rukopisnim i u tiskanim knjigama, misalima i brevijarima. Kao simbol izvornosti hrvatske kulture zabilježena je na Bašćanskoj ploči (1100.). Bio je to prvi spomenik pisan hrvatskim jezikom i glagoljicom, pa se od tada računa ne samo početak pismenosti, nego i hrvatske književnosti. O njezinu iznimnu mjestu u kulturnoj povijesti svjedoče podatci poput onih da je glagoljicom tiskana prva hrvatska knjiga (Misal po zakonu rimskoga dvora, 22. veljače 1483.), da je prva hrvatska početnica tiskana glagoljicom (1527.), da su prvi pisani hrvatski stihovi zabilježeni glagoljicom (u Misalu kneza Novaka, 1368.)…
U povijesnim su vrtlozima brojne naše vrijedne glagoljičke knjige i rukopisi na razne načine dospijevali izvan domovine i danas su rasute u čak 27 država diljem svijeta. Zanimljivo je da Sveučilišna knjižnica u Baselu posjeduje odlomak hrvatskog glagoljičkog rukopisa na crkvenoslavenskom jeziku (14.-15. stoljeće) koji je izložen u stalnoj postavi izložbe “Abenteuer Schrift” bazelskog muzeja Papiermühle.
Zašto danas učiti glagoljicu? Svaki je narod određen svojom poviješću, svojim pismom i jezikom. Glagoljica je ugrađena u naš nacionalni identitet i upoznati mlade (i odrasle) s hrvatskom glagoljaškom kulturom i civilizacijom znači prenijeti naraštajima dio vrijedne tradicije. Na nama je da je ne zaboravimo.
Tekst: Gordana Kešina
Prijevod: Sanja Lipnjak
