Svakim danom doživljavamo da se neki proizvod na promidžbenim plakatima reklamira engleskim riječima. Također i u novinama često nailazimo na izjave tipa “Ove gadgete morate imati!” ili “Overknees. Ove zime pravi trend”. Međutim ovakvo miješanje različitih jezika u jednoj rečenici nije svakodnevica samo u marketingu.
Danas je skoro nemoguće voditi razgovor a da pritom ne koristimo i neki drugi jezik. Ovaj fenomen dvojezičnosti naziva se “Code-Switching” (što je zapravo engleski pojam za miješanje jezika). Općenito se taj pojam koristi za opisivanje uporabe najmanje dvije različite varijacije (jezika ili dijalekta) tijekom nekog razgovora. Ovaj jezični fenomen nastaje često kod govornika koji vladaju više nego jednim jezikom.
Tijekom vremena dolazi i do različitih reakcija na ovaj jezični fenomen. Lingvistički laici smatrali su Code-Switching nekom vrstom greške, jer se mislilo da se on koristi samo kada jednim ili drugim jezikom ne vladamo u potpunosti. Međutim istraživanja su ukazala na to da ovakav pogled na Code-Switching i nije baš točan. Razvojem istraživanja govornih kontakata promijenio se i stav prema Code-Switchingu. U međuvremenu je ovaj fenomen postao značajan sastavni dio istraživanja govornih kontakata, jer ga istraživači ne smatraju više jezičnom nesposobnosti govornika, nego mu sada daju potpuno novo značenje na temelju njegove složene strukture.
Brojni Secondi koriste Code-Switching. Počinje se njemačkom rečenicom, ubaci recimo neka hrvatska riječ i sve završi opet na njemačkom: “Jučer je bilo prilično stresno na poslu, aber deshalb gingen wir nach der Arbeit auf eine Runde in die Stadt”. Razlog zašto Secondi stalno izmjenjuju jezike nije samo nedostatak rječnika, nego zato što oni to mogu, odnosno vladaju s dva jezika. Ovisno o situaciji i temi razgovora ponekad mogu upotrijebiti malo više njemačkog, odnosno ponekad malo više hrvatskog jezika. Ponekad govornici koriste Code-Switching kao vrstu tajnog jezika, jer ne žele da ih se razumije. Također sama tema o kojoj se govori može utjecati na učestalost CodeSwitchinga. Kada se govori na primjer o emocionalnim stvarima, tada dvojezični govornici češće koriste materinski jezik. Za razliku od ovoga, drugi jezik se češće koristi kada se razgovara o službenim, školskim ili općenito složenijim sadržajima.
Code-Switching je u Švicarskoj dakle osobito fenomen kojeg pratimo kod druge i treće generacije useljenika. Za razliku od uobičajenog mišljenja, prelazak s jednog na drugi jezik je vrlo složen postupak. Budući da se dva (ili više) jezika, koji načelno imaju potpuno drugačije jezične strukture, koriste u jednom razgovoru i to naizmjence, mozak se i te kako mora fokusirati.
Ja bih čak tvrdila da naš način govornog izražavanja prikazuje naš odnos prema Švicarskoj i Hrvatskoj: miješanjem dvaju jezika stvaramo zapravo novi jezik. A stvaranjem novog jezika stvaramo i novi identitet – jesmo doduše rođeni i odrasli u Švicarskoj, ali nikada nismo napustili odnos i povezanost s našom drugom domovinom.
Tekst: Marina Benić
Prijevod: Ana Števanja Macan
