U Muzeju Bickel u Walenstadtu 5. ožujka 2022. otvorena je retrospektiva za 90. rođendan umjetnice Dušanke Jablanović. Izložbu u čast umjetnice, koja je rođena u Slatini u Hrvatskoj, a živi u Walenstadtu, pokrenuo je Kulturkreis Walenstadt.

„Crtala sam već u osnovnoj školi, najprije bez boja. Boja me dugo nije zanimala. Opanci su moja prva spontana slika u boji,“ kaže Jablanović. „Poslije gimnazije u Virovitici diplomirala sam kemiju na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Radila sam trinaest godina u tvornici Rade Končar u Zagrebu na zaštiti materijala, na primjer lakovima, a radila sam i s metalima, npr. posrebrivanje ili cinčanje. Naviknuta sam raditi s kiselinama, npr. za duboki tisak – Kaltradierung i slično. Obično se slikari toga plaše, ja sam za to možda bila hrabrija. No, danas se drugačije i radi.“

U Švicarsku je došla ujesen 1969. godine. „Suprug je prvo bio u Njemačkoj, a onda se preselio u Švicarsku. Kad je sin Boris imao šest godina trebalo je odlučiti gdje će ići u školu. Muž se nije htio vratiti u Hrvatsku pa smo Boris i ja ujesen 1969. došli u Švicarsku. Ovdje se rodio Marko. Suprug je radio u bolnici u Winterthuru i Usteru, stanovali smo u Usteru. Kasnije je dobio posao u bolnici u Walenstadtu.“

Nakon selidbe u Švicarsku, Jablanović je svoju strast pretvorila u karijeru. Od 1973.-1977. često je u Zurichu pohađala razne tečaje, poput grafike i drugih tehnika na Umjetničkoj školi tečaj. Crtala je uvijek navečer, a 80-ih godina prešla je s realističkog slikanja u apstraktno. Brzo je svladavala sve tehnike. „90-ih godina, kad mi je umro stariji sin, napravila sam najbolje slike, u jednom dahu, u jednom danu. Sve sam ih duboko doživljavala. To je razlika od grafike, gdje otisak može biti iznenađenje. Radila sam i litografiju, prema apstrakciji, pa monotipije, tehniku polimera. Sve su dosta komplicirane. Pa fotopolimer, preslikavanje fotografija. Puno sam eksperimentirala, možda je i to bilo pod utjecajem studija kemije.“

Jablanović je ostvarila zavidna djela. „Od 2000-ih je došao kamen kao tema, u njemu sam svašta vidjela, npr. dugu. Kamen sam i slikala i radila grafike. Kasnije sam prešla na veće formate slika pa kombinacije grafika i slika kao kolaž, slika u slici ili sam grafike radila na tkanini. Svašta sam probala.“

Njezin rad javnosti je postao poznat zahvaljujući brojnim izložbama u Švicarskoj i Hrvatskoj, gdje su se njezini radovi našli i u muzejskim zbirkama. Umjetnici, koja već 50 godina radi u Walenstadtu, 2011. godine dodijeljena je diploma Talgemeinschaft Sarganserland-Walensee za postignuća u području grafike, slikarstva i crteža.

„Kad je došla korona, provodila sam mnogo vremena sama. U vrtu sam odjednom vidjela što prije nisam – male cvjetiće, potok, počela sam gledati prirodu, otkrila život u cvjetićima i oblacima. To mi je i pomoglo u toj apokaliptičnoj situaciji. Jako mi je pomoglo. Postala sam bolja prema sebi, puno spavam, pazim na prehranu i mogu bolje raditi.“

Umjetnički, međutim, Dušanka Jablanović ne radi samo kao slikarica. Godine 2015. objavljena je njena knjiga Begehren Erfahrung Schicksal na njemačkom jeziku. 2018. je prevedena na hrvatski kao ‘Žudnja iskustvo sudbina’. „Preveo ju je Sead Muhamedagić, divan čovjek koji je bio slijep, koji je sve pamtio i za razliku od mene bio veliki vjernik, ali o svemu smo mogli razgovarati, imao je osjećaj za sve. Umro je prošlog ljeta u 67. godini.“

Kako je naglasio povjesničar umjetnosti Sandi Paučić, koji je svojim govorom otvorio izložbu, Jablanović je tijekom sedam desetljeća stvorila izuzetno raznolik opus koji se proteže od ranih naturalističkih studija do apstraktne kompozicije kasnijih godina. Tematski se Dušanka Jablanović bavila ljudskim likom, umjetnošću klasične moderne, ali i depresivnim temama rata i apokalipse. Motivi djelomično velikih slika odražavaju vrlo osobne aspekte umjetničina života, ali i događaje svjetske povijesti. Ona uvijek razmišlja o samom ljudskom postojanju, u njegovim lijepim i teškim aspektima. Rad Dušanke Jablanović uvijek karakterizira vjera u humanost i pozitivnu snagu kreativnosti.

Konstanta u njezinu radu je sklonost grafici i nevjerojatna spremnost na eksperimentiranje, koja traje sve do duboke starosti. Jedan od razloga za to je možda bilo zanimanje koje je studirala: kao kemijski inženjer, rad s kemikalijama i širokim spektrom materijala bio joj je blizak, a ona ga je znalački primijenila i u svojoj umjetnosti. Dušanka Jablanović ne koristi grafiku prvenstveno kao metodu umnožavanja, već u njoj prepoznaje mogućnost slaganja boja i oblika u nove slikovne kompozicije uz ugrađivanje kontrolirane slučajnosti. Kvaliteta Jablanovićkinoga tiskanog opusa leži u činjenici da je razvila potpuno samostalan, nepredmetan jezik, koji, međutim, – što je također tipično za tu umjetnicu – nikada nije oblikovala u čvrsti stil.

Izvor: Libra 51

Tekst i prijevod: Sandi Paucic und Vesna Polić Foglar

Foto: Vesna Polić Foglar

(Naslovna fotografija: povjesničar umjetnosti Sandi Paučić otvara izložbu)