Što povezuje Pulu, Zürich i Dublin? Ne, nisu to ni zrakoplovne linije ni današnja emigracija, već ni manje ni više, poznati irski književnik James Joyce. Oni koji su imali prilike ljetovati u Puli, zasigurno su u njenom središtu kod Slavoluka Sergijevaca, u kafiću Uliks, zamijetili skulpturu tog irskog književnika. James Joyce na terasi kafića ležerno čeka svoju kavu te je taj prizor zasigurno i jedan od najdražih pulskih fotografskih motiva. Brončana skulptura Jamesa Joycea iz 2003. godine djelo je akademskog kipara Mate Čvrljka, poznatog hrvatskog umjetnika. Kafić Uliks, u kojem James Joyce danas ima svoje trajno mjesto, nalazi se u neposrednoj blizini zgrade u kojoj je Joyce predavao engleski i na kojoj i danas stoji spomen-ploča u tu čast.
No, što je James Joyce, tako veliko ime svjetske književnosti uopće radio u Puli? U doba, kada još nije bio proslavljeni književnik, Joyce je preživljavao predajući engleski jezik u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Iako mu je posao isprva bio obećan u Berlitzovoj školi u Zürichu, rečeno mu je da tamo nema mjesta te da posao potraži u Trstu. No ni u Trstu Joyce nije imao više sreće jer su i tamo sva profesorska mjesta bila popunjena.
Naposljetku je posao dobio u Puli gdje je predavao engleski jezik od listopada 1904. do ožujka 1905, a učenici su mu mahom bili austro-ugarski časnici. U Pulu nije stigao sam već u društvu svoje životne suputnice Nore.
Poznato je iz njegovih pisama obitelji da Joyce životom u Puli nije bio oduševljen. Pulu naziva čak i „Sibirom Bogu iza nogu“. Također se žali da mu je u Istri dosadno te da se nada čim prije odseliti u Italiju. Plaća koju je tada zarađivao bila je također nedostatna za njegove potrebe te je želio naći neko drugo zaposlenje, daleko od Pule. Ipak James Joyce i njegova žena Nora sudjeluju u životu grada izlazeći u tamošnje kavane, posebice Miramar te su tamo navečer čitali pariški Figaro i ostale novine. Ako je suditi po njegovim životopiscima, uz Pulu ga veže i lijepo sjećanje. Tamo je njegova žena Nora ostala prvi put trudna.
Međutim, kako je Joyce nenadano došao u Pulu, tako je i otišao. U ožujku 1905. godine odlazi u toliko željenu Italiju, gdje će kao profesor engelskog jezika raditi u Školi stranih jezika u Trstu. Tamo će Joyce i Nora provesti sljedećih deset godina.
No, po izbijanju Prvog svjetskog rata, James Joyce je odlučo novi dom potražiti u Zürichu, kamo dolazi sa suprugom Norom te djecom Giorgiom i Luciom. Joyce je s obitelji živio u Universitätsstrasse 38, gdje se danas nalazi i spomen-ploča njemu u čast. U Zürichu je obitelj također često selila budući da su bili u vječitoj borbi s besparicom. Tijekom boravka u Zürichu Joyce je radio na svom najpoznatijem djelu „Uliksu“ te je u Švicarskoj napisao čak dvanaest poglavlja tog poznatog romana struje svijesti. Joyce je bio član središnje knjižnice u Zürichu, gdje je zaveden kao član broj 814. Tamo je nalazio podatke za svoja djela.
Najdraže mjesto u Zürichu bilo mu je ono gdje se spajaju rijeke Limmat i Sihl. Fundacija „James Joyce“ u Zürichu je 2004. godine upisala njegove inicijale na imena tih dviju rijeka. Uz Bahnhofstrasse veže ga neugodno iskustvo jer je tamo pretrpio teški napad lumbaga, a dan nakon toga doživio je i napad glaukoma. To ga je inspiriralo da napiše pjesmu „Bahnhofstrasse“. Još jedna zanimljivost može se iščitati iz njegovog iskustva s tom ulicom. Navodno je Joyce rekao da je tako čista da čovjek može direktno s pločnika jesti juhu minestrone.
Godine 1920. Joyce odlazi živjeti u Pariz, no poslije 20 godina se opet vraća u Švicarsku. Međutim, Joyce se uskoro podvrgava operaciji želuca te 13. siječnja 1941. godine umire. Taj veliki svjetski književnik te njegova obitelj pokopani su na groblju Fluntern u Zürichu.
Tako je James Joyce nenadano, još davnih godina spojio Hrvatsku i Švicarsku, a živeći, gotovo pa nomadskim načinom života, iskusio mnoge kulture, države i jezike.
Izvor: Libra 53
Tekst: Helena Marino
Prijevod na njemački: Maja Bakoš
