Vinogradarstvo u Hrvatskoj seže do antičkog vremena. Još u 6. stoljeću su Grci na jadranskim otocima zasadili vinovu lozu. Dionizov dar je raskošno uspijevao. Stoljećima su kroz grčke kolonije i mletačka osvajanja nastajala nova nasadna područja koja su se protezala ponajprije uz obalu, a kasnije i u unutrašnjosti zemlje. Već u 14. stoljeću je postojao prvi zakon s odredbama kojima su definirani uvjeti za proizvodnju vina.

Na socijalističkom gospodarskom planu komunističke Republike Jugoslavije, kojoj je Hrvatska pripadala od 1945. do 1991., vrijedilo je pravilo «što više grožđa i vina, to bolje». Kvantiteta je stajala ispred kvalitete, kao što je u to vrijeme gotovo svugdje u svijetu bilo uobičajeno. Početkom devedesetih godina, kada je Hrvatska proglasila neovisnost od Jugoslavije, način razmišljanja vinara počeo se mijenjati i nastojanja za dobrom kvalitetom i međunarodnim priznanjem su bivala sve veća.

Niklo je na stotine privatnih vinskih podruma, nakon vremena masovne proizvodnje počelo se polagati na kvalitetu. U 2012. godini su hrvatski vinari po pitanju međunarodnih priznanja imali dobru berbu – dobili su ih 65. Dok se u devedesetima još išlo na brzu zaradu vinom, u međuvremenu se uvidjelo da samo dugoročno održivi projekti donose pravi uspjeh i priznanje. Tako se počelo dugoročno ulagati u zapuštena vinogradarska imanja, seoski turizam, obiteljske hotele, ribarstvo, uzgoj maslina, ekološku poljoprivredu i vrhunske restorane.

Hrvatska – zemlja vina

Hrvatska danas broji ukupno 12 vinogradarskih područja. Sa 60.000 hektara pod vinovom lozom (za usporedbu: Njemačka 100.000, Austrija 45.000) i godišnjom proizvodnjom vina od 2 milijuna hektolitara, može se smatrati ozbiljnim proizvođačem. Ubraja se u 20 zemalja svijeta koje proizvode najviše vina. Spektar se kreće od osvježavajućih, laganih, aromatičnih i mirisnih vina na sjeveru do jakih, slatkih i vina punog okusa na jugu. Zemlja broji 64 domaće sorte vinove loze. Glavna područja primorske regije su sjeverni dio Istre, Kvarnerski zaljev i obalno područje Dalmacije, a u kontinentalnom dijelu su to područje Središnje Hrvatske, Slavonija i Podunavlje. Hrvatska je jedina od sedam zemalja zapadnog Balkana koja ima program za proizvodnju kvalitetnih vina. Prema statistikama, aktualna godišnja potrošnja po glavi stanovnika u zemlji iznosi 42 litre.

Vinogradarstvo u Hrvatskoj je dostiglo jako dobar nivo. Nova generacija vinara ima dobru izobrazbu, jasne ciljeve i posvećuje sve više pozornosti tradiciji. Smanjio se udio međunarodnih sorti grožđa koje su prevladavale u posljednjim desetljećima, a uvelike se vraćaju autohtone sorte kojima je već prijetilo izumiranje. Najpoznatija autohtona sorta kod crnih vina je dalmatinski Plavac. Od ove stare sorte vinove loze se prave najpoznatija vina Hrvatske: Dingač i Postup, kao i Ivan Dolac. Dingač je prvo hrvatsko vino koje ima zaštićeno zemljopisno podrijetlo i poznato je izvan granica zemlje. Omiljena bijela vina s obalnog područja su istarska Malvazija, Žlahtina, Pošip, Rukatac i viška Vugava.

Najpoznatiji hrvatski vinari

Tri najpoznatija hrvatska vinara – Kozlović, Saints Hill i Krauthaker – su se prošle godine predstavila na sajmu vina “Decanter Fine Wine Encounter” u Londonu, na kojemu se svake godine okupi 100 najboljih vinara iz cijelog svijeta. Ondje su hrvatska vina isprobavana kao “Hidden Gems” (skriveni dragulji). Dva regionalna pobjednička mjesta te jedno zlatno, deset srebrnih i 26 brončanih odličja kao i 25 priznanja “preporučeno” dobili su hrvatski vinari na natjecanju britanskog časopisa Decanter, koji se smatra jednim od najprestižnijih u ovoj branši.

Tekst: Gloria Sartori Saadi

Prijevod: Ljilja Čelar