„Biti ili ne biti, pitanje je sad!“ – citat je iz tragedije Hamlet, danski princ, Williama Shakespearea. Danas se može reći: „Vjenčati se ili ne vjenčati se, pitanje je sad!“ Ono što je prije 50 godina bilo apsolutno ozloglašeno i smatralo se neprikladnim za društvo, danas više nije problem. Iz različitih se razloga danas ljudi radije odlučuju za život bez vjenčanoga lista, a takav se oblik zajedničkog života naziva izvanbračna zajednica ili konkubinat.

Što znači konkubinat?

Konkubinatom, još uvijek popularno poznatim kao divljim brakom, naziva se suživot dviju raznospolnih ili istospolnih osoba bez vjenčanja koji je sličan bračnoj zajednici. Tko se odluči za takav suživot ne uživa istu socijalnu ili pravnu zaštitu kao bračni par jer takva zajednica u švicarskoj nije regulirana zakonom. Legalno gledano, i dalje ćete se tretirati kao samac.

Ali, sada se možete osigurati ugovorom o konkubinatu/suživotu koji nema utjecaja na prezime ili nacionalnost obaju partnera. Isto tako, djeca koja nisu zajednička zadržavaju svoje prezime, ali zajednička djeca dobivaju majčino prezime. Od 1. siječnja 2013. godine postoji mogućnost da zajednička djeca nose očevo prezime ako roditelji imaju zajedničku roditeljsku skrb, ali tada se treba dati zajednička izjava odnosno podnijeti zajednička prijava matičnom uredu.

A što je s financijama poput starosnoga osiguranja (AHV) i mirovinskoga fonda?

AHV svakoga partnera regulira se individualno, ali svi koji nemaju profesionalnu djelatnost mogu sami uplaćivati minimalni iznos AHV-a .

  1. stup: nema isplate naknade za izvanbračnoga partnera

U slučaju smrti jednoga partnera, drugi partner iz izvanbračne zajednice ne može računati na udovičku mirovinu. Međutim, bez obzira na to jesu li djeca rođena u braku ili izvan njega, primaju jednaku mirovinu. Ipak postoji jedna prednost, a to je da partner koji ostaje iza pokojnika prima dvije pojedinačne mirovine iz ovoga stupa s maksimalnim iznosom od 2 350,00 švicarskih franaka, tj. ukupno 4 700,00 švicarskih franaka.

  1. stup: nema zajamčenih isplata naknada

Isplata naknada uvelike ovisi o propisima mirovinskoga fonda. Ovdje vrijedi pitati mirovinski fond. Kod mnogih osiguravajućih društava isplate ovise o duljini zajedničkoga života izvanbračnoga para.

  1. stup: zajednički izvanbračni parovi mogu obostrano imati koristi

U kojoj mjeri životni partner može imati koristi od privatne usluge ovisi o tome je li odredba ograničena (stup 3a) ili neograničena (stup 3b). Ograničeno mirovinsko osiguranje ima stroga pravila korisnika, dok se u slobodnom mirovinskom osiguranju povlastice mogu slobodno birati.

Porezi: Ako živite u izvanbračnoj zajednici, bit ćete oporezovani kao samac. Oba će partnera dobiti zasebne porezne prijave.

Kakva je situacija kod prekida izvanbračne zajednice?

Kod prekida izvanbračne zajednice nemate prava na podjelu mirovinskoga fonda i AHV-a. Bez obzira na to je li samo jedan partner brinuo za kućanstvo, svatko zadržava svoju imovinu za sebe, što kod razvedenih parova nije slučaj.

Smrt partnera:

  1. Nasljeđivanje: Kad vaš partner umre, ništa ne nasljeđujete automatski. Također, na temelju oporuke možete samo u ograničenom opsegu koristiti povlastice, i to pod uvjetom da poštujete takozvane obvezne dijelove (minimalne doprinose u skladu sa Zakonom o nasljeđivanju) potomaka ili roditelja.
  2. Porez na nasljedstvo: Ako ipak nešto nasljeđujete, jer je to tako uređeno u oporuci, obratite pažnju da ovdje nemate pravo na takozvanu privilegiranu stopu poreza na nasljedstvo, koja se u većini kantona dodjeljuje samo osobama koje su u bliskoj rodbinskoj vezi s preminulim.

Ugovor o konkubinatu/suživotu preporučuje se svakom nevjenčanom paru.

Pismeni ugovor o konkubinatu/suživotu može na primjer razjasniti zakup, vlasništvo pojedinih objekata, zajednički stečene objekte, doprinose zajedničkim životnim troškovima, zajedničkoj skrbi o djeci, planiranju mirovina, zastupanju u izvanrednim situacijama (bolesti) i, naravno, tko je za što odgovoran. Taj ugovor ne mora biti ovjeren kod javnoga bilježnika, osim ako sadrži i ugovorne aranžmane o nasljeđivanju (zakon o nasljeđivanju ili javno ovjereni ugovor o nasljeđivanju).

Međutim, da bi izvanbračna zajednica prešla u drugačiji pravni odnos, praksa zahtijeva „stabilnu životnu zajednicu“. Da biste mogli potvrditi izvanbračnu zajednicu, potrebno je određeno razdoblje postojanja izvanbračne zajednice, tj. suživota od preko 5 godina.

Važan je čimbenik i poslijebračno uzdržavanje bivših supružnika koji žive u stabilnom partnerstvu. U tom se  slučaju može obustaviti plaćanje uzdržavanja nakon tri godine te ga potpuno otkazati nakon pet godina.

Dvije se iznimke kod trajnoga, stabilnoga suživota, u kojem njegovo trajanje ne igra ulogu, mogu naći u zahtjevima za izuzećem, odnosno kod kojih se odluka smije sudjelovati, kod kojih se odluka ima pravo na odbijanje. Isto ako je partner kao dužnik involviran u pravni postupak prisilnoga izvršenja izračuna egzistencijalnoga minimuma, tada su mu na raspolaganju troškovi života sniženi na egzistencijalni minimum.

Ali, bez straha! Općenito, nijedan izvanbračni partner ne odgovara za dugove drugoga. Osim ako postoji poslovni odnos (jednostavni poslovi, tj. oba su partnera potpisala isti ugovor), kao i u slučaju ovrhe, odnosno pljenidbe stvari gdje nije jasno komu što pripada.

Želite li se vjenčati ili ne, vi donosite odluku. Ako se odlučite za konkubinat/suživot, budite aktivni. Poduzmite mjere zaštite. Naravno da nije lako razgovarati o takvoj temi. Odmah se misli na nedostatak povjerenja, ljubavi, u budućnosti moram svaku lipu dvaput okrenuti, odnosno drugi samo želi imati korist od mene itd. Ne! Nije tako.

Sporazumom o konkubinatu/suživotu možete spriječiti mnoge nesporazume i ružne rasprave, pogotovo u određenim područjima gdje su stabilnost ili trajanje partnerstva važni, tj. u pravnim odnosima. Bolje se pravovremeno suočiti s posljedicama kako vas ne bi zatekla negativna iznenađenja.

Tekst i prijevod: Ivanka Jerković