U potrazi za srećom daleko izvan domovine

Useljavanje u Švicarsku tema je žive diskusije, a ne može se reći da su doseljenici dobro došli svim Švicarcima. Ono čega većina nije svjesna jest činjenica da je Švicarska zemlja iz koje se zapravo iseljavalo.

Švicarska nije uvijek bila bogata zemlja. U razdoblju prije Drugog svjetskog rata bilo je više Švicarki i Švicaraca koji su napustili svoju domovinu, nego li stranaca koji su se u nju doselili. Većina doseljenika bježala je od siromaštva. Prirast stanovništva i glad prisilili su u 19. stoljeću mnoge Švicarce na iseljavanje. Postojale su tri glavne etape iseljavanja, i to od 1816. do 1817., od 1845. do 1855. i od 1880. do 1885. Između 1850. i 1914. svoju je domovinu napustilo 400 000 švicarskih građana, i to u razdoblju kada se broj stanovnika kretao od 2,5 do 3,3 milijuna.

Neki Švicarci bježali su početkom 16. stoljeća ne samo iz gospodarskih, nego i iz vjerskih razloga. Tako su npr. Amiši iz SAD-a zapravo potomci tog vjerskog pokreta, koji su se iselili iz Švicarske. Utemeljitelj Amiške zajednice bio je Švicarac Jakob Ammann. On je 1693. istupio iz Menonitske zajednice jer Menoniti po njegovu mišljenju nisu interpretirali Bibliju na dovoljno strog način. Prije nego je Ammann sa svojim sljedbenicima pobjegao u Ameriku, skrivao se u švicarskim planinama.

Nisu svi iseljenici iz Švicarske napustili svoju domovinu iz nevolje: neke od njih pozvale su strane vlade zbog njihovih specifičnih stručnih kvalifikacija, drugi su iz osobne pobude poželjeli uspostaviti kontakt s drugim zemljama i kulturama. U 19. st. mnogi su proizvođači sira iselili u Rusiju. Tako je tilzitski sir dobio svoj naziv po istočnopruskom gradu Tilsitu, u kojem ga je napravio jedan Švicarac. U tu grupu ubrajamo i švicarske vojnike koji su između 1400. i 1848. potražili temelje svoje egzistencije služeći stranim vojskama. Njihovo poznavanje ratnih vještina bilo je poželjno na svim europskim dvorovima.

Nova, stara domovina

Iseljenici su se naselili na svim kontinentima, ali većina njih je ipak odabrala Sjevernu Ameriku kao svoj novi dom. Mnogi iseljenici zajedno su iselili iz istih kantona. Na nekim mjestima u Sjevernoj i Južnoj Americi osnovane su čak i švicarske kolonije koje su dobile nazive njihovih rodnih mjesta. U SAD-u primjerice ima 16 gradova i sela koji nose naziv Lucerne. Ukupno 5 gradova, sela i drugih mjesta u SAD-u imaju švicarsko ime. Okruglo 1,2 milijuna Amerikanki i Amerikanaca imaju švicarske korijene. Gustoća stanovništva švicarskog podrijetla najveća je u državama Kalifornija, New York, Ohio, Pennsylvania i Wisconsin.

Švicarci u inozemstvu danas

U današnje vrijeme nijedan Švicarac ne mora više iseljavati iz nevolje ili iz vjerskih razloga, ali njihova kvalifikacija je i dalje jako poželjna. Većina Švicarki i Švicaraca koji su napustili svoju domovinu živi samo privremeno u inozemstvu. Tri petine iseljenika živi u Europi. Godine 2010. izbrojen je okrugli broj od 695 100 Švicaraca koji trajno ili povremeno žive u inozemstvu. Najpoželjnije destinacije iseljenika su Francuska, Njemačka i još uvijek SAD.