Godine 1994. Europski sud za ljudska prava (EGMR) utvrđuje da švicarski Zakon o prezimenu stoji u suprotnosti s načelom ravnopravnosti muža i žene (Burghartz protiv Švicarske, presuda od 22. veljače 1994., A/280-B EGMR). Načelo ravnopravnog položaja muža i žene nalazimo u čl. 8, st. 3 švicarskog Ustava, gdje se izrijekom navodi: “Muž i žena su ravnopravni. Zakon jamči za njihovu pravnu i stvarnu ravnopravnost, osobito unutar obitelji, obrazovanja i na radu (…).”

Članak 160, st. 1 švicarskog Građanskog zakona (ZGB), u kojem se navodi: “Prezime muža je zajedničko prezime supružnika”, jasno stoji u suprotnosti gore citiranoj odredbi iz Ustava, jer ne tretira muža i ženu na jednak način. Ovaj se članak ipak mora primijeniti jer predstavlja savezni zakon te je kao takav obvezujući za švicarske sudove. Švicarska ne poznaje instrument sudske ustavnosti, što znači da savezni zakoni – čak i kada su suprotstavljeni saveznom Ustavu, dakle kada su protuustavni – moraju biti primijenjeni od strane svih sudova (članak 190 švicarskog Ustava).

S obzirom na to da u Švicarskoj ne postoji mogućnost žalbe protiv saveznog zakona, odnosno da postoji obveza da svaki sud primjenjuje pojedini savezni zakon, bez obzira je li ovaj protuustavan ili ne, jedini je put za onoga tko se smatrao pogođenim u svojim građanskim pravima vodio preko Europskog suda za ljudska prava (EGMR). I u Konvenciji o ljudskim pravima (EMRK), ratificiranom još 1974. od strane Švicarske, nalazimo odredbe o ravnopravnosti muškaraca i žena. Ne izravno ili eksplicitno, ali ipak temeljem članka 8 u svezi s člankom 14 EMRK, svaka osoba ima pravo na zaštitu svojeg privatnog i obiteljskog života. Prema čl. 14 EMRK prava iz Konvencije moraju se provoditi i osigurati bez ikakve diskriminacije. Tužitelji su se pozivali kako na sam članak 8 EMRK tako i na članak 8 u svezi s čl. 14 EMRK, pri čemu su od strane Europskog suda za ljudska prava dobili potvrdu svoje tužbe. Odlukom suda utvrđeno je da Švicarska svojim Zakonom o prezimenu vrši povredu europske Konvencije o ljudskim pravima.

Pod pritiskom ovakve presude, švicarski je zakonodavac bio prisiljen odmah djelovati. Zaobilazno, takvo djelovanje je dovelo do aktualne revizije Građanskog zakona i Zakona o prezimenu. Time se konačno željelo osigurati ravnopravnost bračnih drugova (muža i žene) na području Zakona o prezimenu i Građanskog zakona.

Predložak “Prezime i građansko pravo bračnih drugova – ravnopravnost” drži se načela nepromjenjivosti imena koje nosimo od rođenja. Prema tome bi muž i žena, unatoč sklopljenom braku, zadržali svoje vlastito prezime. Supružnici mogu dati i izjavu da žele nositi zajedničko prezime (prezime ženika ili nevjeste). Pri tom supružnici, koji odaberu različita prezimena, imaju pravo odrediti prezime koje će nositi njihova djeca. Prezime zajedničke djece dakle nije automatski i “prezime oca”. Ako se pak supružnici ne mogu dogovoriti, dijete nosi djevojačko prezime majke. Isto tako, svaki supružnik zadržava građansko pravo, pri čemu dijete stječe građansko pravo onog roditelja čije prezime nosi. Do sada su zajednička djeca vjenčanih švicarskih roditelja stjecala isključivo kantonalno i općinsko građansko pravo oca.

Dvostruka prezimena u kojima je prezime nevjeste (npr. Femina) bez vezne crtice stavljeno ispred prezimena ženika (npr. Maskul, dakle gospođa Femina Maskul), ne će se više odobravati. Tzv. vezana prezimena u kojima se prezime nevjeste stavlja s veznom crticom iza prezimena ženika (npr. gospođa Maskul-Femina) mogu se koristiti i dalje, jer ona već danas nemaju pravnu vrijednost. Vjenčani roditelji također mogu u prvoj godini nakon rođenja zajedničkog djeteta zahtijevati da dijete nosi prezime jednog od roditelja. Revizija zakona nadalje pojednostavljuje promjenu prezimena nakon razvoda ili smrti jednog od supružnika.

Predložak je do 19. siječnja 2012. bio predmetom dragovoljnog referenduma. Nakon toga je 50000 građana s pravom glasa, odnosno osam kantona imalo pravo unutar roka za referendum zahtijevati nacionalni referendum o Zakonu o prezimenu/Građanskom pravu koji je Parlament izglasao. Izmjene i dopune bi stupile na snagu tek kad ih narod odobri. Narod međutim nije pokrenuo referendum nego je podijelio mišljenje Parlamenta i tako je učinjen dodatan, značajan i dugo očekivani korak ka ravnopravnom položaju muža i žene odnosno usklađivanju švicarskog zakonodavstva sa švicarskim Ustavom i Konvencijom o ljudskim pravima. Za novi Zakon o prezimenu, tj. Građanskom pravu ne postoje nikakve prepreke, a na snagu je stupio 1. siječnja 2013. godine.

Tekst: Jasmina Smokvina, Davor Smokvina

Prijevod: Ana Števanja-Macan