Što su donijele zakonske odredbe o zaštiti odraslih?

Prvog siječnja 2013. godine na snagu su stupile nove zakonske odredbe o zaštiti odraslih koje su zamijenile 101-godišnje, uglavnom nepromijenjene, odredbe o starateljstvu. Nove odredbe o zaštiti odraslih usredotočene su na dotične osobe kako bi se što dulje i što opsežnije sačuvala njihova autonomija, samoodređenje i sloboda izbora. Najvažnije promjene uključuju modernu terminologiju, jačanje prava na samoodređenje kao i službene mjere prilagođene osobama kojima je potrebna zaštita. Uz to je 1420 dosadašnjih organa starateljstva u zemlji zamijenilo 148 profesionaliziranih tijela za zaštitu djece i odraslih (KESB). Odredbe se nalaze u Građanskom zakoniku (ZGB) i imaju značajan utjecaj na praksu u medicini i u staračkim domovima.

Nova terminologija

Stigmatizirajuće oznake iz staroga zakona za osobe kojima je potrebna zaštita, kao što su ‘mündig’, ‘unmündig’ i ‘entmündigt’, više se ne koriste. Svi ovi izrazi etiketiraju osobu stavljenu pod skrbništvo i imaju negativnu konotaciju. Umjesto toga se u novome zakonu govori o punoljetnicima (Volljährige), maloljetnicima (Minderjährige) i osobama kojima se pruža sveobuhvatna pomoć (Personen unter umfassender Beistandschaft). Pojmovi kao što su mentalno bolestan, mentalno slab ili rastrošan više se ne koriste. U vezi s nesposobnošću prosuđivanja zakon sada govori o duševnom invaliditetu, psihičkom poremećaju ili sličnom stanju slabosti (čl. 16. ZGB). Pojam lišavanja slobode u svrhu pomoći (fürsorgerische Freiheitsentziehung, FFE) sada je opisan pod naslovom smještaj u svrhu pomoći (FU). Time se željelo staviti naglasak na mjere za dobrobit osobe o kojoj se radi, a ne na njeno lišavanje slobode. Smještajem (u odgovarajuću ustanovu) u svrhu pomoći kod mentalnih poremećaja, duševnoga invaliditeta ili zapuštanja, uz nestigmatizirajuće nazivlje propisuju se transparentan postupak liječenja i njege, njihovo vremensko ograničenje i redovito ispitivanje nužnosti poduzetih mjera.

Promicanje prava pojedinca na samoodređenje

Što ako jednom budem dementan? Kako mogu osigurati poštovanje vlastite volje? Ili da me predstavlja netko kome vjerujem, a ne da država mora intervenirati? Odgovori na ova pitanja glavni su ciljevi novih zakonskih odredaba o zaštiti odraslih: jačanje autonomije, slobode odlučivanja i prava na samoodređenje.

Pravo na samoodređenje promiče se izričitim podržavanjem volje pacijenata i pružanjem mogućnosti svakom pojedincu unaprijed odrediti tko za njega može odlučivati kad on sam za to više ne bude sposoban.

„Nalogom o mjerama“ svaka osoba sposobna za odlučivanje može sama odrediti tko će joj biti pravni zastupnik u slučaju da sama bude nesposobna za odlučivanje. Dokument mora biti napisan rukom, datiran, potpisan i ovjeren.

„Pacijentovom odlukom“ osoba sposobna za prosudbu može odrediti na koje medicinske mjere u slučaju vlastite nesposobnosti pristaje, a koje odbija te može odrediti osobu koja bi trebala odlučivati u njezino ime u slučaju njezine nesposobnosti za prosudbu. Ovom se odlukom mogu regulirati i druga područja poput transplantacije organa, obdukcije, pastoralne skrbi itd. I ovaj dokument mora biti sastavljen u pisanom obliku, datiran i potpisan. Valjanost naloga o mjerama i pacijentove odluke trebaju se provjeravati svake dvije godine. Liječnik je dužan postupati u skladu s pacijentovom odlukom, osim ako ona sadrži zahtjeve koje su u suprotnosti sa švicarskim zakonom ili ako postoje jasne naznake da ona ne odgovara pretpostavljenoj volji osobe koja donosi odluku.

Ako ne postoji ni nalog o mjerama ni pacijentova odluka, rodbina ima veća prava odlučivanja umjesto nesposobnoga člana obitelji. Mnogi ljudi žele da rodbina donosi odluke umjesto njih, što po starom zakonu nije bilo moguće. Prema novom zakonu, u slučaju nesposobnosti pravo zastupanja može se ostvariti u skladu sa zakonski utvrđenim kaskadnim načelom. Supružnici ili registrirani partneri ili djeca nesposobne osobe sada mogu preuzeti zakonsko pravo zastupanja u pravnom društvu i u imovinskopravnom području, kao i kod medicinskih mjera, bez potrebe za službenom intervencijom. Time novi zakon jača solidarnost u obitelji. Odlučujuće za određivanje osobe koju treba zastupati su osobna blizina i briga.

Individualna pomoć

Srž odredaba o zaštiti odraslih osoba su prilagođene službene mjere. Pod geslom „Zaštite koliko je potrebno, a ograničenja što manje moguće.“ zamjenjuju se krute i nefleksibilne mjere poput skrbništva i sličnoga s četiri oblika pomoći: prateća, zastupnička i suradnička pomoć i sveobuhvatna pomoć. Te se mjere razlikuju po stupnju ograničenja sposobnosti djelovanja i koriste se pojedinačno. Mjera mora biti prilagođena, odnosno što je više moguće individualizirana. Službene se mjere mogu koristiti samo ako bliske osobe ili privatne osobe ili medicinske i socijalne službe ne mogu dotičnoj osobi pružiti dovoljnu podršku. Glavni je zadatak službenih mjera osigurati odgovarajuću potporu i brigu za ljude kojima pomoć treba.

Zaključak

Nove odredbe o zaštiti odraslih definiraju inovativne i transparentne procese, odgovornosti i postupke kako bi se autonomija i samoodređenje svakoga pojedinca podržali što je dulje moguće. Zato se novi zakon bavi svima nama! Uz to, novi zakon jasno pokazuje da oni kojima je zaštita potrebna, nisu bića bez volje! Diferencirano i fleksibilnije zakonodavstvo i interdisciplinarna suradnja državnih organa bolje i individualnije odgovaraju pravima i željama onih kojima je pomoć potrebna.

Tekst: Ivanka Radman

Prijevod na hrvatski: Nikolina Cukrov Lovrić

Izvor: Libra