Vrijedi li toliko?
O aktualnoj inicijativi Švicarske narodne stranke o samoodređenju odnosno otkazivanju
U Europi je zbog pandemije uzrokovane Covidom-19 sloboda kretanja privremeno ograničena iz zdravstveno-političkih razloga. Pretpostavlja se da će se slabljenjem virusa ponovo uspostaviti uobičajena praksa s putovanjima i nastanjenjem. Sve do ove zime bila je za nekog promatrača začuđujuća bespomoćnost starih zemalja EU-a naspram određenih načina ponašanja u novim zemljama EU-a srednjoistočne Europe, posebice u kombinaciji s krutošću brüsselskih birokrata u odnosu na „svetu kravu“ – slobodno kretanje osoba. Ako je ta sloboda ranije osiguravala mir, danas – ne samom pojavom koronavirusa – sije svađu, kako u Europi, tako i u Švicarskoj. A Švicarci i Hrvati nalaze se usred tog kaosa. Švicarci, jer još uvijek oklijevaju u prihvaćanju doseljenika u svoju zemlju, a Hrvati, jer se njihova zemlja, već i prije nedavne katastrofe s potresom, nalazi na lošem demografskom putu zbog iseljavanja stanovništva.
Na jesen ove godine Švicarska narodna stranka (SVP) stavlja na glasanje tzv. inicijativu samoodređenja, koju protivnici nazivaju inicijativom ograničenja i otkazivanja, a stranka time želi „samostalno“ regulirati doseljavanje stranaca, dakle bez EU-a i bez slobode kretanja osoba. Švicarska time riskira realizaciju sveukupnih bilateralnih ugovora s EU-om, što bi, nakon pandemije, bez premca prouzročilo gospodarsku propast. Narodna stranka fokusira svoju doseljeničku strepnju s ograničenjem na Švicarsku od 10 milijuna stanovnika. Suprotno tome, hrvatska vladajuća stranka strahuje da će iseljavanje uništiti gospodarstvo i općenito temelj života zemlje. Analogno Švicarskoj, već se krajem srpnja 2020. i u Austriji ukidaju uvedena ograničenja slobodnog kretanja ljudi, što će imati za posljedicu primanje novih doseljenika, pa tako i Hrvata. Hrvatska će morati učinkovitije iskoristi svoj turistički potencijal, jer je usprkos nezaposlenosti sve manje radne snage. Slična je situacija i u građevinskoj industriji te u trgovini.
Dilemu o dobroj ili lošoj strani te slobode kretanja imaju i Hrvati s pravom glasa u Švicarskoj: ako se boje konkurencije na radnom mjestu ili pate od „stresa gustoće naseljenosti“, prije bi glasali za ograničenja koja predlaže njihova stranka SVP, što nije lijepo jer time oni svojim državljanima uskraćuju prava koja su sami priželjkivali ili ostvarili stigavši u zemlju. Ako glasaju protiv, njihova će se stara domovina još više isprazniti, što bi, nakon koronavirusa, rezultiralo time da švicarsko gospodarstvo doživi novi debakl za koji bi sami bili odgovorni. (Previše) slobode kretanja – proizvodi li više gubitnika?
Ne sasvim! Sredinom veljače je Story jednog rumunjskog romskog kruga trgovine djecom punilo naslove, jer je jedan njihov počinitelj oslobođen. Taj je krug, zahvaljujući slobodi kretanja osoba, doveo na tisuće romske djece u druge europske zemlje da kradu i prose, prije svega u Veliku Britaniju (Podaci i izvori informacija: NZZ od 21. veljače 2020.). Umirovljeni policajac iz Londona vodio je istragu. U Londonu je jedna trinaestogodišnja Romkinja uhapšena više od deset puta pod različitim imenom i datumom rođenja. Tri mjeseca nakon što je Rumunjska pristupila Europskoj uniji, u Velikoj Britaniji se osim puta povećao broj kaznenih djela koja su počinili rumunjski Romi. Zašto Romi daju prednost Velikoj Britaniji? Londonski policajac kaže da je razlog tomu njihov velikodušni socijalni sustav, a i činjenica da se čekovi socijalne pomoći mogu lako unovčiti s krivotvorenim ispravama.
Definicija slobodnog kretanja osoba
Slobodno kretanje osoba i sloboda naseljavanja vrijede kao podvrste slobode općenito. Prva se odnosi na „slobodno prometovanje osoba“, čime se misli na onu vrstu slobode kojom svatko može birati gdje će stanovati i raditi, pa i u nekoj drugoj zemlji osim u svojoj domovini.
U Velikoj Britaniji je okruglo 100 osoba iz tog kruga bilo osuđeno dok je u Rumunjskoj oslobođeno svih 26 manipulatora – pomagača. Dakle, sve je jasno: zahvaljujući brüsselskom prisilnom ekstremnom obliku takve slobode kretanja, Rumunjima je omogućeno „eksportirati“ svoj romski problem u stare zemlje EU-a. I sada se ostatak EU-a čudi Brexitu! Sloboda kretanja osoba nije bila zamišljena za gospodarski i društveno civilno udaljene zemlje kao što su Rumunjska i Velika Britanija, već kao projekt za mir nekoć raskomadane i razorene Europe. Brüssel se već neko vrijeme, čak i prije pandemije koronavirusa, umjesto za mir brine za raskol: Populistima i „patriotima“ služi kao crvena krpa za uništenje EU-a. Primjerice, sloboda kretanja ljudi samo u postojećem ugovoru o radu dosad nije predstavljala opciju za Brüssel jer nije spreman za kompromis. Za to vrijeme Velika Britanija, zahvaljujući Brexitu, radi upravo sljedeće: Na tisuće romske djece iz Londona nekažnjeno „tjera naprijed“ u najbliže zapadne zemlje EU-a, a i (dobro) kvalificirani Rumunji time teže dolaze do posla u Londonu!
Hrvati su i dosad, ako su se prilagodili zahtjevima tržišta rada, imali posao u Švicarskoj. Međutim, što se u političkom smislu događa oko proširenja slobode kretanja za sve Hrvate? U Švicarskoj je ona za Hrvatsku na snazi već od 2017., ali se zbog prijelaznog razdoblja i ograničenja u praksi još ne provodi. Parlament je inicijativu SVP-a o masovnom useljavanju transformirao i relativizirao, zbog čega je stranka ogorčeno odugovlačila inicijativu otkazivanja, za što se tek treba glasovati najesen. Ako se inicijativa odbije, ona za Hrvatsku nastupa 2021. Ako se prihvati, doći će do svađe – hoće li se ograničenja te slobode odnositi samo na buduće ili i na već postojeće odredbe, kao na one s Hrvatskom. Slobodno kretanje osoba bi s očekivanim izostankom bilateralnih ugovora trebalo propasti samo od sebe. Preporod službenoga sezonskog statusa Švicarske, kao tijekom 70-tih godina, Brüssel bi smatrao uvredom. Na taj način bi otvorio put povećanog rada na crno, kao što je slučaj s Afrikancima u Južnoj Italiji koji primaju nadnice za puko preživljavanje bez ugovora o radu i bez osiguranja. Takav rad doduše ne bi bio u skladu s EU-om, ali Brüssel ne mari jer rad na crno za njih službeno ne postoji. U slučaju da švicarsko gospodarstvo jednog dana zastane, posla više neće biti.
Egzodus Hrvata
Među državama Europske unije, Hrvatska figurira kao država s najvećim udjelom radno sposobnog stanovništva koji živi u inozemstvu (u taj udio Švicarska nije uključena). Dok je prosjek u EU 3,8%, u Hrvatskoj taj prosjek iznosi 14%, što službeno iznosi 230000 Hrvata. U stvarnosti je ta brojka još veća, jer se mnoge iseljene osobe ne odjavljuju u mjestu prebivališta. U Švicarskoj živi 30000 Hrvata, a sve je više onih udomaćenih koji onda vise nisu obuhvaceni statistikom za strance. Neto mjesečna zarada u Hrvatskoj se kreće oko nepunih 900 €, dok ta brojka u Austriji prelazi 2000 €, a u Švicarskoj je najmanje dvostruko veća (izvor: Kurier od 3. veljače 2020.) Razlozi iseljavanja iz domovine leže i u besperspektivnosti i korupciji.
Moje mišljenje: Slobodno kretanje je temeljna pretpostavka za mir, dobrostanje i napredak u cijeloj Europi, bez obzira vlada li u trenutku recesija ili visok stupanj konjunkture. Međutim, u svom ekstremnom tumačenju slobode kretanja Brüssel pretjeruje i pretvara ga u predložak koji populistima i nacionalistima dozvoljava potkopati cijelu EU, a pri tome im pandemija nažalost još i pomaže. Hrvati s pravom glasa će najesen imati jedinstvenu priliku dati svoj glas u Švicarskoj i time se istovremeno zauzeti za svoju prvotnu domovinu. Hrvatska predsjeda Ministarskim vijećem Europske unije i sukladno tome ima bitan glas u Brüsselu. Pandemija će možda do tada odmaknuti Brüssel od takvog beskompromisnog stava.
Doprinos proširenju: Kohezija umjesto migracije
Švicarska želi svojim drugim kohezijskim doprinosom i svojom ekspertizom dati obol smanjenju gospodarske i socijalne nejednakosti te doprinijeti boljem ovladavanju migracije tj. umanjiti iseljavanja u srednjoistočne države Europske unije. Radi se o iznosu od 1,3 milijarde franaka tijekom vremenskog raspona od 10 godina. Hrvatska je dosad dobila (do 2024.) 43,7 milijuna franaka. Novi predviđeni iznos trebao bi iznositi 45,7 milijuna (izvor: «Die Volkswirtschaft»). Švicarska to vidi kao naznaku svoje solidarnosti, dok EU taj doprinos tumači kao uvjet za pristup Švicarske unutarnjem tržištu EU-a. Problem tog doprinosa leži u tome što je Švicarski parlament u Bernu do sada smatrao da ga može upotrijebiti kao sredstvo pritiska na Brüssel, čime je nastala poveznica sa švicarskom burzovnom regulacijom, koju Brüssel nije želio priznati. Švicarski je parlament načelno pristao na plaćanje doprinosa, ali je isplata početkom 2020. izostala. Švicarski doprinos ne čini niti 1 % cjelokupnog iznosa od 410 milijardi franaka, čime EU doprinosi kohezijskim nastojanjima.
