Ako netko ima i švicarsko državljanstvo ali recimo kao umirovljenik provodi dulje vremena u Hrvatskoj (možda dijelom u mjestu tamošnjeg prebivališta, a dijelom na moru), mora li isto odjaviti svoje hrvatsko prebivalište?

Sukladno Zakonu o prebivalištu smatra se da osoba boravi izvan Republike Hrvatske duže od godinu dana i u slučaju kada ona povremeno dolazi u Republiku Hrvatsku, ali u razdoblju od godinu dana ne boravi u Republici Hrvatskoj ukupno dulje od tri mjeseca.

Slijedom navedenog, za osobu koja boravi u RH dulje od 3 mjeseca unutar godinu dana ne smatra se da boravi u inozemstvu te ista ne mora odjavljivati mjesto prebivališta niti prijavljivati privremeno iseljenje.

Kako se dokazuje koliko dugo je netko boravio u Hrvatskoj?

Zakonom nije propisano koje se metode prihvaćaju kao provjera duljine boravka u Republici Hrvatskoj te se stoga može smatrati kako će nadležno tijelo to moći provjeravati svim uobičajnim metodama (provjerom na terenu i slično).

Budući da Republika Hrvatska i Švicarska Konfederacija imaju potpisan Sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, je li moguće da osoba koja ima prebivalište u Švicarskoj, a svoje hrvatsko prebivalište propusti odjaviti, bude dužna platiti porez (na prihode iz Švicarske) i u Hrvatskoj?

Prema Ustavu Republike Hrvatske međunarodni sporazum ima snagu iznad zakona, te se stoga u slučaju naplate poreza između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije primjenjuju odredbe Ugovora. Članak 4. st. 2. Ugovora rješava situaciju u slučaju da osoba ima prijavljeno prebivalište (što znači da je rezident) u obje zemlje:

Ako je, prema odredbama stavka 1., fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na ovaj način:

  1. a) smatra se rezidentom one države u kojoj ima stalno mjesto stanovanja, a ako ima stalno mjesto stanovanja u objema državama, smatrat će se da je rezident one države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa);
  2. b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema stalno mjesto stanovanja, smatrat će se da je rezident države u kojoj ima uobičajeno boravište;
  3. c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se da je rezident države čiji je državljanin;
  4. d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje dogovorno.

Dakle, odredbe ugovora izričito isključuju mogućnost dvostrulog oporezivanja osobe u slučaju da ista zadrži prebivalište u obje zemlje. Napominjemo kako se ugovor prvenstveno odnosi na porez na dohodak, porez na dobit i porez na imovinu.

Tekst: Vesna Polić Foglar

Prijevod: Stjepan Drozdek