Postupak određivanja osobnog imena hrvatskog državljana uređuje Zakon o osobnom imenu. Osobno ime se prema tom zakonu sastoji od imena i prezimena. Ime odnosno prezime se može sastojati od više riječi. Ime i prezime kojim se osoba služi u pravnom prometu može sadržavati svako za sebe najviše dvije riječi.
Prezime supružnika regulira Obiteljski zakon tako da se prilikom sklapanja braka nevjesta i ženik mogu dogovoriti da:
- svatko zadrži svoje prezime,
- kao zajedničko prezime uzmu prezime jednog od njih,
- kao zajedničko uzmu oba prezimena, pri čemu moraju odlučiti koje će prezime upotrebljavati na prvom, a koje na drugom mjestu,
- svaki od njih uz svoje prezime uzme i prezime bračnog druga i odluči koje će upotrebljavati na prvom, a koje na drugom mjestu.
Unatoč svim ovim mogućnostima reguliranja prezimena, žene gotovo uvijek uzimaju prezime svog muža pri čemu se odriču svog prezimena. Nadalje, ukoliko žena i zadrži svoje prezime, obično uz njega doda i muževo. Rijetki su slučajevi da žena zadrži samo svoje prezime, a slučajeva da muž uzme ženino prezime u praksi je bilo možda samo nekoliko. Konkretnim statističkim podatcima ne raspolažemo, no postoje znatne razlike između grada i sela, te u odnosu na stručnu spremu žena, u smislu da obrazovanije žene iz gradova češće zadržavaju svoje prezime.
Također, temeljem odredaba Zakona o osobnom imenu, ako se jedan od supružnika odluči vratiti na prezime koje je imao prije zaključenja braka, može u roku od šest mjeseci od prestanka braka o tome dati izjavu matičaru u mjestu svog prebivališta, dakle bez propisane procedure.
Osobno ime djeteta određuju roditelji sporazumno. U određivanju prezimena djeteta roditelji mogu odrediti da dijete nosi prezime jednog ili oba roditelja. Ako se roditelji nisu sporazumjeli o osobnom imenu djeteta, osobno ime određuje nadležni organ za poslove starateljstva.
Tekst: Željka Velić Dvoršćak
Prijevod: Ana Števanja-Macan
