Za sve one koji žive u Švicarskoj, a vlasnici su kuća ili stanova u Hrvatskoj, Švicarska je uvela porez i to deset godina unazad. Pritom se primjenjuje način oporezivanja jednak onom u Švicarskoj, iako su tamo prilike znatno različite od onih u Hrvatskoj kada su u pitanju nekretnine. U Hrvatskoj 95 % ljudi živi u vlastitim kućama ili stanovima dok je u Švicarskoj situacija potpuno obrnuta (das Volk der Mieter). I taj mali broj tzv. vlasnika stanova ili kuća zapravo nisu pravi vlasnici već su to davatelji kredita – uglavnom banke, osiguranja i drugi veliki vlasnici nekretnina.
Stanovi i kuće u Švicarskoj se oporezuju tako da se procijeni tržišna stanarina, koja se oporezuje kao prihod, od čega se potom odbijaju kamate kredita, koje se moraju platiti kreditoru (uglavnom bankama). Ovakav način oporezivanja stambenih objekata prakticira se samo u Švicarskoj. Najviše koristi od ovakvog načina oporezivanja imaju kreditori i posebno, kada su kamate niske kao sada, porezni uredi.
Onaj tko hoće do kraja otplatiti svoj stan ili kuću “kažnjava” se porezom na tzv. „Eigenmietwert“, koji se oporezuje kao prihod zbog čega ih gotovo nitko od vlasnika ne uspije otplatiti u potpunosti. Kreditori imaju konstantno osigurane prihode, porezne vlasti porez na „Eigenmietwert“, a tzv. vlasnik snosi troškove održavanja, ali i upravljanja svog objekta te poreza. Ovakav zakon najviše koristi velikim vlasnicima nekretnina i onemogućuje potpuno vlasništvo stana ili kuće malom, običnom čovjeku.
Koliko je taj „Immobilien Lobby“ moćan pokazuje slučaj koji se dogodio prije nekoliko godina. Naime, velik se broj novih stanova nije mogao iznajmiti. U općini u kojoj živim bilo je 160 takvih stanova. Porezne vlasti su odustale od naplaćivanja poreza, a banke koje su bile kreditori odustale su od potražnje kamata. Po ovom se slučaju vidi da je spomenuti zakon diskriminatoran. U Švicarskoj se u pravilu stanovi i kuće kupuju kreditom. Kuće i stanovi u Hrvatskoj kupuju se vlastitom ušteđevinom, odnosno već oporezivanim novcem, pa se kamate ne mogu odbiti. Kredite za kupnju stanova ili gradnju kuća u Hrvatskoj nije bilo moguće dobiti ni u Švicarskoj ni u Hrvatskoj, a još manje u Jugoslaviji.
Oni koji posjeduju nekretnine i u Hrvatskoj, u Švicarskoj plaćaju porez na „Eigenmietwert“, kao i za objekte u Hrvatskoj. Drugim riječima, jedna osoba može istovremeno stanovati na dvama mjestima udaljenima čak 1000 km.
Jedan od glavnih razloga dolaska u Švicarsku za sve generacije bio je i taj što u zemljama iz kojih su došli nisu mogli riješiti problem osiguravanja stambenog prostora. Svi onu su nastojali doći do vlastitog stanovanja isključivo radom i štednjom, i to bez kredita jer ih nije bilo moguće dobiti. Ti su stanovnici htjeli doći ne samo do svojega stambenog prostora već i do svojeg „doma“ kojega mogu koristiti kada i koliko žele, urediti po svome ukusu te napokon steći osjećaj mira i sigurnosti. Ipak, Švicarci radije žive u unajmljenim stanovima. Za stanove i kuće u Hrvatskoj plaća se porez, što čini treći porez na istu ušteđevinu.
Švicarska i Hrvatska potpisale su Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Koristeći vlastitu situaciju kao primjer, bio sam primoran platiti porez na kuću bez uporabne dozvole u mjestu stanovanja bez izgrađenog sustava kanalizacije i dotoka vode, što gotovo podsjeća na „Rohbau“. Usprkos priloženoj dokumentaciji, porezni ured u Švicarskoj to nije uzeo u obzir.
Jedini porez koji bi bio opravdan i prihvatljiv bio bi onaj na imovinu, a ne na prihod.
Mnogi su se našli u problemima i bili prisiljeni uzeti kredite kako bi platili porez, čiji iznos prelazi i desetke tisuća franaka.
Mislim da je po pitanju ovog problema diplomacija mogla i trebala nešto poduzeti, a najbolja prilika za to bila je posjet švicarskog ministra financija Uelija Maurera u Zagrebu početkom ove godine jer smo i mi dio emigracije, koja Hrvatskoj godišnje doprinese 2.7 milijardi eura.
Tekst: Dragomir Tomašić
Prijevod na njemački: Ana Števanja Macan
Izvor: Libra 48
