Mia Jenni: Mlada Hrvatica u švicarskoj politici

Kada bolje pogledamo politički spektar u Švicarskoj, mlade žene su iznimka. Kako si došla do politike? Kako izgleda tvoja politička karijera?

Mi smo politička obitelj, što je definitivno moj privilegij. Oduvijek smo za stolom razmjenjivali mišljenja o raznim političkim temama. Prva tema koja me je posebno dirnula bio je rat u Iraku. U gimnaziji sam upoznala prijatelje koji su se bavili politikom i koji su bili uključeni u Juso (JUngSOzialist*innen). Tada sam primijetila kako sam i ja politički lijevo orijentirana. S vremena na vrijeme odlazila sam na demonstracije i mislila da je to dovoljno. No, onda je došla inicijativa masovnog useljavanja SVP-a i tada sam shvatila kako moram učiniti nešto više.

Jesi li ikada imala osjećaj da ti društvo govori da kao žena moraš prepustiti prednost muškarcima?

Moja majka je oduvijek bila feministica. Uvijek mi je govorila kako se moram zalagati za svoja prava, kako se u školi trebam javljati i pokazati što mogu. Stoga ne mogu reći da mi je bio poznat takav osjećaj. Zapravo, često su djevojčice u razredu tiše od dječaka, iako dječaci možda nisu jači u smislu sadržaja. Za mene je ovo također pokazatelj da je takvo ponašanje naučeno. Za mene, to nije bila prepreka, jer sam već kao dijete naučila zastupati svoj stav. Međutim, vjerujem kako još uvijek za mlade žene postoje mnoge prepreke koje se ne mogu ukloniti novim zakonima.

Kao što si već rekla, cijela ti je obitelj politički aktivna. Tvoj otac je aktivan u CVP. Koristi li tvom osobnom političkom interesu što se tvoj otac bavi politikom?

Zapravo, ja sam i prije svog oca bila politički aktivna. Moj je djed bio uključen u lokalnu politiku pa je politika uvijek bila prisutna i kod mog oca, međutim, ja sam se prva počela zaista baviti politikom. Ali moj otac je bio u vijeću stanovnika prije mene. Dakle, to je nekako bilo zajednički. Pomoglo mi je to što je politika za nas oduvijek bila važna tema, vjerovali smo kako svijet, kakav trenutno jest, nije dobar.

I tvoja sestra je u Juso?

Da, točno. Kao i ja, uvijek je bila lijevo politički orijentirana. Ona je isto u vijeću stanovnika Untersiggenthala, što ju trenutno ispunjava.

Ja sam također aktivna u vijeću stanovnika, te sam i međunarodna tajnica u upravljačkom timu Juso-a. Dakle, politički sam aktivna i na nacionalnoj razini, što je meni malo uzbudljivije.

Kako je kad razgovarate o nekoj temi kod kuće? Pobijedi li najglasniji?

Kao tipična hrvatska obitelj, prilično smo glasni (smijeh). Ne svađamo se, ali naše rasprave znaju biti vrlo žustre. Na kraju nema pobjednika, samo smo razmijenili mišljenja o nekoj temi. Ponekad pronađemo kompromis, a ponekad ne. Jedna od najutjecajnijih tema bila je promjena imenica po rodu. Moja majka i ja smo se zalagale za to, ali moj otac i brat nisu tome u potpunosti bili skloni. Sada pak, oni su ti koji ispravljaju druge ljude, čak i za vrijeme svađe.

Kako je biti žena u švicarskoj politici?

To može biti prilično teško, stoga sam sretna što sam u stranci Juso. S jedne strane sam još mlada, što nije uvijek  nedostatak, a s druge strane sam žena. Postoje tipične ženske i muške teme. Ženama se teže vjeruje kad su u pitanju tipične muške teme; na primjer, kada komentiram temu iz ekonomske politike, teško me se smatra stručnjakom u tom području, iako sam politički aktivna od 2014. godine.

Mislim da je sjajno što imamo žensku sobu u Juso-u, gdje možemo razgovarati o bilo čemu. To je osobito korisno kada uzmete u obzir kako neki čitatelji pojedinih internetskih novina znaju ostvaljati seksističke komentare. Dakle, uvijek ćete dobiti podršku kada je potrebno dati neki protukomentar. Naravno, mi se podržavamo i na druge načine, ali je uvijek dobro imati i takav vid potpore na svojoj strani.

Što misliš o položaju žena u Švicarskoj? Imamo li sada ista prava kao i muškarci ili je to još daleko od nas?

Još smo daleko od toga. Članak o ravnopravnosti unijeli smo u ustav već prije 40-ak godina, a ipak smo još daleko od toga. Naprotiv, jaz je ukupno 19%, u privatnom sektoru ta je brojka još i veća. Cijela stvar oko neplaćanja alimentacija, odgoja djece, čuvanja od strane baka i djedova / roditelja – sve to još uvijek većinom preuzimaju žene. Ne mogu si svi priuštiti Spitex, ionako nedostaje jaslica. Ako bi žene bile plaćene za obavljanje ovog „neplaćenog“ posla, moralo bi se isplatiti oko 240 milijardi franaka – što je više nego što federalna vlada i kantoni troše zajedno. Toliko poslova iz svih područja života obavljaju (posebno) žene. Naravno, postoje i mnogi muškarci koji obavljaju neplaćene poslove njege, ali iz strukturnih razloga taj posao i dalje većinom obavljaju žene.

Istodobno, kada govorimo o djeci, još uvijek je slučaj da većina muškaraca radi puno radno vrijeme, dok žene rade skraćeno. Ako se rastanete, žena je ta koja ima manje na računu. To automatski vodi do siromaštva u starijim danima. U Švicarskoj su u starosti siromaštvom više pogođene žene! Nažalost, to je problem koji se ne može tako lako riješiti, čak ni sa reformama AHV-a.

Kakav je, po tvom mišljenju, položaj Švicarki u usporedbi s ostatkom Europe?

Na svijetu nema zemlje u kojoj postoji jednakost između muškaraca i žena. Osim toga, istočnoeuropske zemlje imaju i druge probleme, poput zakona o pobačaju i diskriminirane LGTB zajednice. To što druge zemlje imaju manje jednakosti ne znači da mi imamo više ravnopravnosti. Svi se borimo zajedno na različitim razinama i na različite načine.

Kako uspijevaš pronaći pravu ravnotežu između politike, studija i privatnog života?

Moram priznati da često ne uspijevam pronaći pravu ravnotežu. Vjerojatno se previše bavim politikom, a premalo privatnim životom. Ali to ne znači da osjećam kako propuštam mladost. Naprotiv, politika ima mnogo veze s razmjenom između ljudi iste dobi. Ali pokušavam stvoriti realne rasporede, zapravo istina je da malo spavam (smijeh).

Koji su tvoji najveći politički uspjesi do sada?

Ono što zaista volim raditi su glasačke kampanje. U provedbenoj inicijativi SVP-a vodila sam jednu od pet protukampanja koje su mi bile iznimno uzbudljive. Možda to i nije neki uspjeh, ali mislim kako je vrlo važno da stalno otvarate neke nove teme, poput onih feminističkih. Određeni problemi se mogu riješiti dugoročno samo ako se na tome inzistira.

Međutim, teško je odgovoriti na pitanje osobnog uspjeha, jer politika uvijek predstavlja i timski rad. Zapravo radite samo na malom dijelu ogromne konstrukcije, tako da je to uvijek nešto kolektivno. Na primjer, mogu reći da sam radila na štrajku žena i da je to politički uspjeh – ali ne mogu reći kako je to baš moj politički uspjeh.

Kako za tebe izgleda budućnost Švicarske?

Jasno je da moramo riješiti krizu CO₂, to je najveći problem našeg vremena. Ako sada ništa ne učinimo, to će završiti katastrofalno. Na feminističkoj razini mora biti puno više propisa koji su naturalizirani. Također sam za žensku kvotu, ne zato jer mislim da sve samo s njom dobro funkcionira, već zato što trenutno nema drugog načina. Svima treba biti jasno da postojanje određenog postotka žena na višim pozicijama treba biti nešto normalno. Također bih željela mirovinski plan koji je pošten za sve, a koji uključuje i neplaćeni rad u skrbi. Također ne bi trebalo biti veće neravnoteže moći kada se gleda mirovinski fond. U idealnom slučaju, uvijek imate sustav uplata u mirovinske fondove tako da možete proširiti AHV na sve stupove.

U Švicarskoj također treba skrenuti pozornost na ksenofobično ponašanje. Nažalost, ovoj se temi ne pridaje dovoljna pozornost. O ovoj ozbiljnoj temi bi se trebalo provesti više istraživanja. Svi imamo predrasude i toga moramo biti svjesni. Dakle, potrebna nam je pravna osnova za suočavanje s rasističkim nasiljem, nasiljem nad ženama ili queer ljudima. Seksualno kazneno pravo bilo bi jedno od njih.

Što bi savjetovala drugim mladim ljudima koji se odlučuju za politički put?

Ni u kojem se slučaju ne smijete bojati da ne znate dovoljno. Ono što sam ja isprva znala jest da sam feministica i ljevičarka – nisam znala puno više. To mi je bilo dovoljno da odem na sastanak i samo slušam. Svakako biste prvo trebali saznati gdje se i na koju temu održavaju sastanci te otići tamo i poslušati. Prvi korak je uvijek najteži, sve ostalo nakon toga je lakše. No, ne morate se osjećati prisiljenima ići na svaki sastanak.

Bivša savezna vijećnica Ruth Dreifuss bila je prva žena koja je postavila veliku prekretnicu za sve žene kada se preselila u Bundeshaus (20 godina nakon Zakona o jednakim mogućnostima). Jesi li zadovoljna ili ima tu još potencijala za poboljšanje ženske kvote u švicarskoj politici?

Definitivno vidim prostora za napredak. Samo kanton Neuchâtel ima većinu žena u kantonalnom parlamentu, a grad Bern u gradskom parlamentu. Imali smo ukupno samo devet saveznih vijećnica. To nije dovoljno, jer ne odgovara stvarnosti. Također rijetko imamo crnce ili queer osobe u parlamentu. Ako se to ne promijeni, nikada nećemo imati politiku koju mi kao društvo zaslužujemo. Mislim da je kvota od 50% vrlo važna, ali ako ikada i dosegnemo tu kvotu, rasprava neće prestati. Mnogo toga se još mora dogoditi. Tek kada život bude dobar za sve, tek tada ću biti zadovoljna.