Dvostruko oporezivanje podrazumijeva plaćanje istog poreza u isto vrijeme dvjema državama, a to stavlja bitno veći teret na leđa poreznim obveznicima. Brojni su razlozi dvostrukog oporezivanja, a s obzirom na štetne posljedice i za poreznog obveznika i za kompletno gospodarstvo, uveli su se međudržavni ugovori o njegovu izbjegavanju. Republika Hrvatska i Švicarska Konfederacija primjenjuju Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja od 1. siječnja 2000. godine.
Ugovor se primjenjuje na rezidente jedne ili obiju država. Njime se prvenstveno regulira izbjegavanje dvostrukog oporezivanja dohotka (fizičkih osoba), dobiti (dohodak pravnih osoba) te imovine. Osim glavnih odredaba Ugovora, postoje i sporedne odredbe koje se odnose na razmjenu podataka. Nadležna su tijela država ugovornica dužna međusobno razmjenjivati podatke nužne za provedbu Ugovora.
Razmjene podataka regulirane ovim Ugovorom treba razlikovati od automatske razmjene podataka temeljem Direktive EU-a o administrativnoj suradnji na području poreza (što je pojašnjeno u tekstu o automatskoj razmjeni podataka).
Razmjene podataka regulirane Ugovorom mogu biti automatske, samoinicijativne ili, što je najčešći slučaj, na zahtjev druge ugovorne strane. Pri razmjeni podataka na zahtjev države, ugovornice obično traže informacije o poreznim propisima ili o poreznim obveznicima. Ugovori se o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja proširuju tako da se u razmjenu obavijesti uključuju financijske i bankarske institucije. To konkretno znači da se mogu razmjenjivati i podaci o bankovnim računima. Naravno, razmjene se nekih obavijesti mogu i uskratiti, ali to vrijedi isključivo u slučajevima kada se opseg dogovorene razmjene prekorači. Tako Švicarska temeljem bankarske tajne ne odaje podatke o bankovnim računima, osim u slučaju krivičnog progona. Ugovorom su predviđeni i sporovi za koje je i realno moguće da se dogode. Do sporova dolazi kada rezident smatra da je izvršeno dvostruko oporezivanje.
Budući da je Ugovor kompleksan, ovaj je napis ograničen na one njegove članke koji se odnose na oporezivanje fizičkih osoba.
Za pravilno se tumačenje Ugovora, odnosno da bi se znalo gdje se oporezuje rezident na kojeg se Ugovor odnosi, treba jednoznačno odrediti porezna rezidentnost.
Porezna rezidentnost fizičkih osoba definira u kojoj je državi fizička osoba dužna prijaviti sve svoje dohotke. Članak 4. Ugovora pojašnjava izraz rezident države ugovornice. Navedimo jedan primjer: Marko, Hrvat, na radu je u Švicarskoj i zaposlen kao liječnik u bolnici. Njegov je status reguliran člankom 15. Ugovora koji se odnosi na nesamostalan rad. Ako boravi u Švicarskoj više od 183 dana u godini i ako mu bolnica u Švicarskoj isplaćuje dohodak, tada je on porezni rezident u Švicarskoj. Na isti se način određuje porezna rezidentnost i za naknade direktora u članku 16. Ugovora, zatim mirovine u članku 18. i dohodak ostvaren u državnoj službi u članku 19. Ugovora.
Marko se pri odlasku iz Hrvatske nije trebao odjaviti iz Registra poreznih obveznika jer nije prvotno niti bio u registru. Bolnica za koju je radio bila je obavezna za njega plaćati porez. Iako je Marko za vrijeme rada u Švicarskoj porezni rezident Švicarske, to ne znači da nije možda po nekoj osnovi dužan platiti porez i u Hrvatskoj. No sigurno je da u Hrvatskoj ne treba prijaviti sve svoje dohotke. Ako pak primjerice za vrijeme boravka u Švicarskoj Marko iznajmljuje svoju kuću u Zagrebu, tada je prema članku 6. Ugovora porezni obveznik u Hrvatskoj za ostvareni dohodak od najma. Tako je Marko za vrijeme rada u Švicarskoj za Poreznu upravu Republike Hrvatske nerezident koji je ostvario oporeziv dohodak od imovine u Hrvatskoj.
Ako se Marko iz spomenutog primjera nakon umirovljenja preseli u Zagreb i boravi u Hrvatskoj više od 183 dana godišnje, on postaje porezni rezident Hrvatske, dakle plaća porez na mirovinu u Hrvatskoj. Porezni rezident koji prima mirovinu iz inozemstva mora se pri povratku u Hrvatsku prijaviti u Registar poreznih obveznika. Ugovorom su regulirane i stope dividendi, kamata i autorske naknade koje rezident države ugovornice plaća rezidentu druge države ugovornice.
Ugovorom su regulirani dohoci od nekretnina, dobit od poslovanja, dividende, kamate, autorske naknade, dobit od otuđenja imovine, dohodak koji ostvare umjetnici i sportaši, mirovine (pod pojmom mirovine podrazumijeva se mirovina iz I. i II. stupa, dakle mirovina temeljem generacijske solidarnosti i mirovinska štednja u obveznim mirovinskim fondovima), dohodak ostvaren u državnoj službi, dohodak od profesionalnih ili drugih samostalnih djelatnosti, nesamostalan rad, naknade direktora i stipendije studentima.
Svi drugi dohoci, bez obzira gdje su nastali, oporezuju se tamo gdje je primatelj dohotka porezni rezident. Drugim riječima, ako je Marko za vrijeme rada u Švicarskoj imao dohodak od dobrovoljne mirovinske štednje (III. stup) iz Hrvatskog fonda, onda je to oporeziv dohodak u Švicarskoj. Ako je pak imao dohodak od dobrovoljne mirovinske štednje (III. stup) iz Hrvatskog fonda za vrijeme mirovine i života u Zagrebu, onda je to oporeziv dohodak u Hrvatskoj.
U članku 23. Ugovora navodi se kako se izbjegava dvostruko oporezivanje. Za dohodak i imovinu Hrvata koji su prošli oporezivanje u Švicarskoj, a osoba je ujedno porezni rezident u Hrvatskoj, odbit će se iznos poreza koji je plaćen u Švicarskoj. Primjerice ako se Marko nakon umirovljenja preseli u Zagreb i odabere taj grad za mjesto prebivališta, on postaje porezni rezident Hrvatske te prima kamate na depozit u Švicarskoj. Banka je u Švicarskoj platila porez od 5 % (prema Ugovoru) i neto iznos uplatila Marku na njegov bankovni račun u Zagrebu. Marko ima obvezu godišnje prijave poreza na dohodak te on u svoju poreznu prijavu unosi i prihod od kamata. Za plaćeni porez u Švicarskoj njemu će se umanjiti porezna obveza. Na obrascu INO-DOH, izvješćivanjem o ostvarenom inozemnom dohotku do 31. siječnja tekuće godine prijavljivat će se primici iz inozemstva i plaćeni porez u inozemstvu za prethodnu godinu. Obveza prve prijave je 31. siječnja 2018.
Svrha je Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja da rezidenti država ugovornica ne budu dvostruko oporezivani, nego da se odredi porezna rezidentnost i prema tome obveza plaćanja poreza. Dvostruko je oporezivanje izrazito kompleksan pojam i zato dolazi do sklapanja Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojim se regulira na koje se poreze odnosi i kako oporezivanje izbjeći.
Tekst: Meri Maričić
Prijevod na njemački: Marina Benić
