Gramatika horvatskoga narječja Ignaca Kristijanovića, 1837., na njemačkom jeziku

Dok se Švicarci diče i ponose svojim švicarskim njemačkim (schwyzerdütsch, Schweizer Mundart) Hrvati se u javnoj komunikaciji srame svojih „dijalekata“ (negdašnjih književnih jezika).

Stidljivo ih se proglašava nematerijalnim kulturnim dobrima Republike Hrvatske, izdaju se „dijalektalni“ rječnici, no „dinamika“ njihovog očuvanja vodi ih u rang latinskog (mrtvog) jezika.

U nastavku se prikazuje djelo iz niza Pretisci Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Gramatika horvatskoga narječja Ignaca Kristijanovića, no nije riječ o tipičnome pretisku. Djelo je prijevod Kristijanovićeve Grammatik der kroatischen Mundart – posljednje i gramatikografski najsavršenije slovnice kajkavskoga književnog jezika, objavljene 1837. godine na njemačkome jeziku i tiskane goticom. Originalna gramatika dostupna je u elektroničkome obliku, odnosno na CD-u koji je priložen knjizi.

Posljednja slovnica kajkavskoga hrvatskoga književnog jezika Grammatik der kroatischen Mundart Ignaca Kristijanovića izlazi u Zagrebu 1837. godine. Riječ je o gramatikografski najrazvijenijoj kajkavskoj slovnici. Autor ne taji da se oslanjao na starije kajkavske slovnice, pa na naslovnici stoji da je gramatika „neu bearbeitet“. Analizama je dokazano da se osim na Viktovićevu slovnicu, uvelike oslanjao i na gramatike slovenskih autora: Kopitarovu Grammatik der slavischen Sprache in Krain, Kärnten und Steiermark (1808.) i Dajnkovu Lehrbuch der windischen Sprache (1824.). Slovnica slijedi strukturu uobičajenu za kajkavsku gramatikografsku tradiciju i s gramatikama koje joj prethode dijeli mnoga opća mjesta, no u njoj ima i inovacija kao što je podjela glagola na vrste prema klasifikaciji Dobrovskoga, razlikovanje 7 padeža u jednini i množini preuzeto od Babukića, vrlo složene klasifikacije brojeva, veznika i uzvika preuzete od Kopitara i Dajnka, najrazrađenija (u usporedbi s ostalim kajkavskim slovnicama) obradba glagolskoga vida, koja je također preuzeta od Kopitara.

Aneksni rječnik Anhang zur Grammatik der kroatischen Mundart izlazi tri godine nakon same slovnice. Obuhvaća 260 stranica i sastoji se od rječničkoga dijela u užemu smislu (kajkavsko-njemački i njemačko-kajkavski rječnik), rječnika kolokacija, poslovica, uzoraka razgovora, različitih priča i uzoraka pisama. Za razliku od ostalih kajkavskih aneksnih rječnika, Kristijanovićevi kajkavsko-njemački i njemačko-kajkavski rječnik nisu ustrojeni prema semantičkim gnijezdima već abecedno.

Izvor: ihjj.hr
Link na njemački pisanu slovnicu: Grammatik der kroatischen Mundart Ignaca Kristijanovića, 1837.
Link na njemački pisan Aneksni rječnik Anhang zur Grammatik der kroatischen Mundart Ignaca Kristijanovića, 1840.
Sadržaj Aneksa

Sažetak

Novost je nizu Pretisci Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Gramatika horvatskoga narječja Ignaca Kristijanovića, no nije riječ o tipičnome pretisku. Djelo je prijevod Kristijanovićeve Grammatik der kroatischen Mundart – posljednje i gramatikografski najsavršenije slovnice kajkavskoga književnog jezika, objavljene 1837. godine na njemačkome jeziku i tiskane goticom. Upravo je iz tih razloga do sada bila relativno nedostupna široj znanstvenoj javnosti, pa se Institut odlučio na izdavanje njezina prijevoda, dok je originalna gramatika dostupna u elektroničkome obliku, odnosno na CD-u koji je priložen knjizi.

Prijevod je popraćen studijom Barbare Štebih Golub, ujedno i prevoditeljice slovnice, u kojoj se prikazuju život i djelo Ignaca Kristijanovića, njegov prosvjetiteljski rad, pogledi na jezik, borba za kajkavski književni jezik u doba ilirizma i mnoge druge teme. Slijedi iscrpan opis same slovnice, njezino smještanje u kontekst drugih onodobnih hrvatskih slovnica i sličnih gramatika njemačkoga i slovenskoga govornog područja.

Prijevod slovnice korisno je štivo svakomu tko se bavi poviješću hrvatskoga jezika, osobito onoga kajkavske osnovice, i hrvatskom gramatikografskom tradicijom.

ODLUKA MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE

Kajkavski je književni jezik, a ne dijalekt

Piše: Inoslav Bešker
Objavljeno: 04. ožujak 2015., 09:23

Uveden je kao povijesni jezik iako ima naznaka da je živ: čuje ga se po ulicama i u domovima

Kajkavski književni jezik je Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) uvrstila 12. siječnja ove (2015.) godine među svjetske jezike, obuhvaćene popisom ISO 639, pod oznakom “kjv”. Uveden je (nadam se: zasad) kao povijesni jezik, iako ima naznaka da je živ: čuje ga se po ulicama i u domovima, a njegov fonetski supstrat izbija i na Hrvatskoj radioteleviziji – dekretom je moguće nametnuti i leksik, i gramatiku, i ortografiju, ali s ortoepijom (pravogovorom) malo je teže: scripta manent, pa se mogu rabiti i kao dokazi krivice, ali verba volant, valja znati letjeti s njima.

***
Standardizacija nas podsjeća da smo narod s trima hrvatskim jezicima (a imali smo i četvrti književni: latinski, o neknjiževnima nemojmo danas). Još samo da žreci shvate da ta činjenica ne narušava nacionalnu samobitnost.

Izvor: jutarnji.hr

Članke izabrao, te preveo na njemački: Zlatko Kovačević