Putovanje na plavi Jadran s mojim hrvatskim prijateljima iz Švicarske

Ime mi je Branka. Tek sam u svojim kasnim dvadesetima saznala da je to tipično jugoslavensko žensko ime. U to je vrijeme moja prijateljica sa svojim suprugom putovala automobilom u Hrvatsku i otkrila jednu kavanu takvog naziva. Tako sam konačno čula odakle to ime potječe i po prvi put se u meni probudila znatiželja: Jednog ću dana tamo otputovati i vidjeti kako ljudi žive.

Prohujala su desetljeća dok nisam upoznala bračni par hrvatskih korijena koji živi u Švicarskoj, što mi je pružilo izvanrednu mogućnost da ih na njihov poziv posjetim u unajmljenom ljetnom stanu. Nisam oklijevala prihvatiti ovu ponudu i iznenada sam se u kolovozu 2013. našla na Jadranu i provela tjedan dana u Dubrovniku.

Usprkos ranojutarnjem slijetanju u 8 sati, u malu, ali preglednu zračnu luku, moji prijatelji su me dočekali sa svojim automobilom. Bio je to početak jednog malog sna. Vozili smo se duž morske obale obasjane suncem, i dok se maglica lagano razilazila izranjala je stjenovita obala s otočićima i uvalama.

Za otprilike pola sata bili smo već pred samim starim gradom u jednom strmom stambenom naselju. Zgrade su smještene po obronku brda i do njih se ne može stići automobilom, zato je jako važno biti u dobroj kondiciji za pješačenje. Dakle kovčege je trebalo vući gore, pa dolje, pa opet gore, ali zato je ubrzo stigla nagrada: Predivan prostran stan s balkonom s kojeg puca pogled na more i na stari grad. Balkon se može koristiti samo za doručak, jer kasnije temperatura naraste iznad 35˚C, pa postane prevruće.

Nakon svakog doručka slijedilo je pitanje: A kamo ćemo danas na kupanje?

Jadransko more sa stjenovitim zaljevima, toplinom sunca i plavetnom sjajnom morskom površinom svakog dana ponovno poziva na kupanje i plivanje. Izvrsno, jer se navečer vratite kući bez pijeska na sebi. Ni večernji zrak nije puno svježiji, pa je završetak dana popraćen zalaskom sunca s balkona i divnim pogledom na osvijetljen grad, staru luku i manje otoke. Tu su i uvale s plažama. U nekima od njih trenira se vaterpolo koji je toliko popularan da prerasta u pravu atrakciju.

Jako dobri restorani svakodnevno pozivaju u grad, kao i bar „kod Lućija“, gdje se pije orahovica za ugodan noćni počinak, koji se zasluži tek nakon noćne šetnje gradom i savladavanjem stepenica ili nakon vožnje taksijem, koji nas ipak dovede nešto bliže kući.

Hotelske plaže mogu se koristiti uz plaćanje ili ako se na njima naruči jelo. Kakav je to tek luksuz doživjeti sunce iz hladovine direktno uz more! A zapravo nam je potrebna ta zaliha svjetlosti da lakše podnesemo tamno godišnje doba.

U uvali Zaton, sjeverno od grada također se može uživati u dobrom jelu, na terasi uz samo more. Na maloj plaži u neposrednoj blizini ležaljke se mogu unaprijed rezervirati, što se pokazalo vrlo korisnim. Pod nogama plićak, a zapravo se odmah može zaplivati uz čudesan pogled na cijelu uvalu. Divno je doživjeti zalazak sunca uz večernji obrok: širi se osjećaj istinskog unutarnjeg mira koji krijepi dušu.

Jednog dana odvezli smo se do Cavtata, gradića na poluotoku, kupali se na plaži u jednoj uvalici i predvečer uz divan zalazak sunca prošetali oko cijelog poluotoka. Takva aktivnost je dobro došla, kako bismo imali apetita za kušanje ukusnih jela, kao npr. salatu od hobotnice, a da to kućna vaga i ne registrira, pod motom: „Ne dati Pirelliju da naraste!“ Pri tome naravno mislim na „gume“ oko trbuha.

Uz pomoć mojih prijatelja upoznala sam i neka skrovita mjesta za koja samo domaći znaju, kao primjerice plažu u Kuparima koji se nalaze otprilike na pola puta između Dubrovnika i Cavtata.

Divan je doživljaj istraživati cijelo područje s morske strane. Domaći se iz hobija voze malim motornim čamcima. Tako smo više puta koristili priliku pridružiti im se u plovidbi iz stare luke duž dubrovačke obale: pred nama se otvaraju predivni krajobrazi i to iz sasvim drukčije perspektive. Posebna radost je sidrenje u nekoj maloj uvali, kupanje i uživanje u hrani koju ste ponijeli sa sobom.

Pružila mi se prilika upoznati rodbinu i prijatelje mojih domaćina, kojima nije bilo baš jednostavno prevoditi mi sve s hrvatskog na njemački! Ponekad sam rado slušala njihove razgovore i često bila iznenađena koliko sam toga razumjela prateći njihovu konverzaciju i pored apsolutnog nepoznavanja jezika.

Doživjela sam Dubrovnik i njegovu okolicu samo kao jedan mali djelić prekrasne zemlje s ljubaznim i ugodnim ljudima. Ali ima još mnogo toga za otkrivanje: područja zasađena vinovom lozom, mnoge male otoke, zanimljive dijelove obale, a ne treba zaboraviti ni posljedice nedavnih ratnih zbivanja koja su obilježila ovu zemlju i ljude.

Mislim da je iz svega vidljivo kako sam se kao Njemica znatno približila jednoj stranoj kulturi i usput uživala u odmoru, koji me je stvarno preporodio. Još se nisam upoznala sa starom i novijom povijesti Dubrovnika, što ću bezuvjetno nadoknaditi i intenzivirati pri sljedećoj posjeti. Kroz stari grad proveo me jedan mladi domaći vodič, koji je njemački naučio boraveći četiri godine sa svojim roditeljima u Njemačkoj u vrijeme Domovinskog rata.

Svojim prijateljima zahvaljujem na ovom čarobnom tjednu ležernog odmora, opuštenog suživota i buđenja interesa za stranu kulturu.

Uz zagrljaj, srdačno Vaša Branka Anolee

Tekst: Branka Anolee Mitschke

Prijevod: Vesna Soko