Kristijan Ćurić, Stariji specijalist za akviziciju talenata (Senior Talent Acquisition Specialist) u Julius Bäru, jednoj od najpoznatijih banaka u Švicarskoj, ustvari je naše gore list. Iako je rođen u Švicarskoj, ovaj 37-ogodišnjak, kaže da ga srce vuče prema Hrvatskoj ili Hercegovini te se u budućnosti vidi kao povratnik. Njegovi roditelji, porijeklom iz Tomislavgrada, ugradili su u njega ljubav prema svemu hrvatskome. Stoga, sa svojom partnericom, Zaprešićankom, provodi svaki slobodan trenutak u Hrvatskom Zagorju blizu Tuđmanove rodne kuće i u Hercegovini. Karijeru je gradio najprije kao poslovni savjetnik, a kasnije stručnjak za pronalaženje talenata u respektabilnim bankarskim institucijama poput UBS-a i Julius Bära. Svoje znanje i stručnost podijelit će s čitateljima Libre i pomoći im u pronalasku posla u Švicarskoj.
- Koji je prvi najvažniji korak u traženju posla u Švicarskoj?
Odluka i fokus. Najvažnije je odlučiti se za branšu i za posao koji bi se htio raditi, a za koji je osoba kvalificirana. Raspršivanje pozornosti u više smjerova sa stavom „daj što daš“ ne donosi pozitivan rezultat. U formalnom dijelu, rekao bih da je najvažniji dobar životopis uz koji treba dodati svu dokumentaciju poput diploma, certifikata i pisama preporuke.
Životopis je potrebno prilagoditi prema poslu i poziciji za koje se natječe. (Uz smijeh) U svakom slučaju bih izbjegavao format životopisa Europass koji još uvijek često izroni u prijavama za posao. Uz to što treba biti relevantno sadržajan, životopis treba i dobro izgledati. Također, pravopisne pogreške ili neurednost ne prolaze dobro.
Na internetu je moguće pronaći bezbroj tzv. templatea odnosno šablona. Sadrže mjesto za fotografiju, osobne podatke kao i obrnuto kronološki posložen profesionalni i obrazovni put. Primjerice, kandidati za IT poslove trebaju navesti tzv. skill set matrix. Brz i jednostavan pregled razina vještina i znanja vezanih za poziciju za koju se osoba natječe. U životopisu treba odgovoriti na pitanje zašto je odabran baš Julius Bär. Stoga, preporučujem posjetu našoj web stranici, odjeljku za karijere odakle se prikupljaju te informacije. Nije potrebno navoditi i objašnjavati baš sve poslove koje je netko u životu radio. Što su karijerne točke starije, potrebno je manje informacija o njima.
- U Europskoj uniji (EU) je navođenje osobnih podataka u prijavi za posao protuzakonito dok to u Švicarskoj nije slučaj.
Ovdašnji zahtjevi se razlikuju od EU ili SAD-a, ali su takvi i trebaju se poštivati. Datum rođenja, adresa, bračni i boravišni status, te profesionalna fotografija se pokazuju u životopisu. Dosta kandidata iz anglosaksonskih zemalja ili EU to ne čini. Ne znači to da će njihove prijave biti odmah odbačene. Za te podatke će ih se pitati ako se za njihovu ponudu odlučimo. Naravno, uz poštivanje regulative o zaštiti podataka.
Ipak, kada je potražnja za nekom pozicijom velika, zašto se recruiteru ne bi olakšao posao? Podaci nisu razlog za diskvalifikaciju ili diskriminaciju. Primjerice, navođenje nacionalnosti olakšava prijavu za vizu ili osiguravanje eventualne pomoći pri preseljenju i slično.
- Je li pisanje motivacijskog pisma neophodno?
Ovisi o poslu za koji se prijavljuje. Kad je riječ o IT pozicijama, kandidati ga češće ne šalju. U posljednje vrijeme ohrabrujemo kandidate da snime kratak film o sebi, u kojem treba odgovoriti na pitanje zašto baš Julius Bär.
Ako se netko odluči za pisanje motivacijskog pisma, potrebno ga je napisati na jeziku na kojem je objavljen oglas. Ali, ako je oglas objavljen na engleskom jeziku i netko se potrudi napisati pismo na njemačkome, pa i sa nesavršenostima, bit će bolje prihvaćeno. Kandidat time poslodavcu pokazuje da će sporazumijevanje biti lakše i vidljiva je želja za integracijom. Dodao bih da je proučavanje i upoznavanje kompanije u kojoj bi kandidat htio raditi od iznimne važnosti. I taj se interes lako može prikazati u motivacijskom pismu.
- Kako izgleda intervju za posao?
Volimo vidjeti motiviranog i dobro pripremljenog kandidata. Onoga koji pokazuje već spomenuti interes za kompaniju, primjereno odjevenog za posao koji bi htio obavljati. Primjerice, lijepo je kada kandidat ima papir i olovku te bilježi relevantne informacije koje mu mogu poslužiti u eventualnim sljedećim fazama intervjua i ima spremna pitanja za intervju i za poslodavca.
- Što se nikako ne smije raditi tijekom intervjua?
Ne smije se lagati jer se laži vrlo brzo i lako otkriju. Moje najdraže pitanje za kandidata je: „Što te motivira da se ustaneš u ponedjeljak ujutro?“. Iz odgovora na to i takva pitanja se može mnogo toga iščitati. Naveo bih i da je tzv. overselling odnosno „prodavanje sebe“ apsolutno neprimjereno. Mentalitet ovdašnjih ljudi cijeni skromnosti.
- Često se spominje da je networking veoma važan za dobivanje posla.
Dobra preporuka može biti odlučujuća. Međutim, ljudima koji dolaze izvana, druženje i kretanje u poslovnim krugovima je teško. U tom se slučaju može istraživati o relevantnim informacijama o kompaniji i preko javnih grupa na raznim društvenim mrežama. Zbog toga je dobar profil LinkedIn veoma važan. Uvijek govorim ljudima da potraže na mrežama i kontaktiraju relevantne osobe iz kompanije u kojoj bi htjeli raditi, da se predstave, pitaju za savjet i informacije.
- S kojom naobrazbom je najlakše naći posao?
STEM (eng. kratica za znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika). Dakle, ništa drukčije od svjetskih trendova. Ako se netko i nije školovao u tom području, poručio bih mu da nikad nije kasno. Rado priznajemo internetsko obrazovanje s učilišta poput Udemyija ili Coursere. Također, unutar Julius Bära imamo svoje učilište. Najradije vidimo nekoga tko kontinuirano ulaže u svoje obrazovanje. Pokazuju se fleksibilnost i agilnost, osobine koje su veoma cijenjene.
U područjima poput marketinga i komunikacija unutar švicarskog tržišta već postoji velika konkurencija. No, to ne znači da je tu pronalazak posla nemoguć. Svima koji bi se htjeli okušati u radu u Švicarskoj preporučio bih da probaju. Ako uspiju, naučit će kako funkcionira prava demokracija i prava tržišna ekonomija. Možda se jednog dana vrate i donesu to znanje u Hrvatsku. Iako bi meni bilo draže da je trend obrnut i da ljudi dolaze u Hrvatsku za poslom.
- Kako se razlikuju hrvatski i švicarski mentalitet?
Uh, trebalo bi mi više dana da to objasnim. Ukratko, sveo bih to na fleksibilnost. Vidljiva je, primjerice, u sustavu obrazovanja. Obrazovni narativ je drukčiji. Primjetio sam da kod Hrvata prevladava teza da kada netko završi fakultet, smatra da je gotov s učenjem i da je time njegov profesionalni put zacrtan. Onda čeka posao koji vrlo često ne dobije.
Švicarska je fleksibilnija. Obrazovni sustav se trudi pratiti potrebe tržišta. Već je u srednjoj školi moguće steći radno iskustvo. Primjenjivati ta iskustva i znanja je moguće i na drugim poslovima. Moguće je doškolovati se. Dvostruko je to korisno. Fleksibilnost pruža ljudima sigurnost da će naći posao i da je moguće promijeniti profesionalni put dok poslodavcima osigurava priljev relevantne radne snage. Mislim, koliko djece sa 14 ili 16 godina zna s čime bi se bavilo tijekom cijelog života?
- Može li se reći da je Švicarska zbog toga uspješna?
Između ostaloga. Uspješna je zbog politike neutralnosti i stabilnosti, ekonomske politike i ulaganja u ljudski potencijal.
- Spomenuli ste da bi Vam bilo draže da ljudi idu u Hrvatsku za poslom. Znači li to da biste se i Vi preselili u Hrvatsku?
To je moj dugoročni plan. Dakako, njegova realizacija će ovisiti i o mojoj partnerici, uskoro supruzi, kao i o našoj pripremi za takav korak. Trebamo sigurno još nekoliko godina. Oboje imamo srce koje nas vuče dole. Potencijali Hrvatske i Hercegovine su ogromni, ali nažalost zbog raznih varijabli, neiskorišteni. Najviše bi nas radovalo kad bismo stečeno iskustvo i dobre stvari naučene u Švicarskoj, mogli podijeliti s našim ljudima. U domovini.
Razgovarala: Antonela Grill Zečević
Prijevod na njemački: Ivanka Jerković
Naslovna fotografija: Privatni arhiv
Izvor: Libra 52