Franak je kao platežno sredstvo uveden 1848., neposredno poslije osnivanja savezne države. Prvo je smatran privjeskom francuskom franku, zbog toga i naziv franak. Kamatne su se odluke tada donosile u Francuskoj banci u Parizu, a ne u Bernu ili Zürichu. Tek osnivanjem Nacionalne banke 1905. izborila je Švicarska izvjesnu samostalnost u novčanom sektoru.
Poslije Prvog svjetskog rata velik priljev kapitala snizio je troškove kapitala, što je Švicarsku pretvorilo u omiljeni kamatni otok. Krajem dvadesetih godina bila je Švicarska „najveći upravitelj bogatstva na kontinentu“. Ali kao i danas, rastući tečaj je kočio izvoz i privlačio kapital iz sumnjivih izvora. Za vrijeme svjetske gospodarske krize tridesetih godina ostao je franak i dalje atraktivno platežno sredstvo. Samo 1931. povećao se promet novca za oko 100 posto.
Poslije Drugog svjetskog rata u kojem je Švicarska opet ostala pošteđena, švicarski je franak za neko vrijeme postao važno obračunsko i platežno sredstvo. Bio je jedina roba koja se slobodno razmjenjivala na kontinentu na kojem je sve bilo racionalizirano i kontrolirano. Sedamdesetih godina, kada su mnoga platežna sredstva izgubila na vrijednosti, porasla je realna vrijednost franka za oko 50 posto.
Prema Tobiasu Straumannu
